Centar za građansko obrazovanje (CGO) čestita 3. maj, Svjetski dan slobode medija, svim medijima i medijskim poslenicima u Crnoj Gori i sa žaljenjem ukazuje da se i ove godine ovaj dan dočekuje u atmosferi u kojoj novinari ne mogu bezbjedno i bez negativnih posljedica raditi svoj posao.
Ambijent u kojem djeluju mediji u Crnoj Gori vodi daljem urušavanju ukupnih medijskih sloboda što konstatuju mnogi relevantni domaći i međunarodni izvještaji, poput posljednjeg izvještaja Reportera bez granice.
Od 2010. godine u Crnoj Gori bilježi se 55 napada, uz podsjećanje da još nije do kraja rasvijetljen slučaj ubistva Duška Jovanovića, niti pokušaja ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić. Zabrinjavajući su i posljednji fizički i verbalni napadi na novinare (Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan, Nebojša Šofranac), a koji su posljedica izraženih i neadekvatno adresiranih tenzija u posljednjih godinu i po dana. Nijedan od ovih slučajeva nije dobio konačni epilog, pri čemu ključna odgovornost za uspostavljanje povoljnog ambijenta za rad medija leži na institucijama sistema koje moraju ove slučajeve rasvijetliti i procesuirati odgovorne.
CGO je nedavno predstavio nalaze istraživanja „Kako građani i građanke vide medije u Crnoj Gori?“ koje je pokazalo da značajan procenat građana (38.5%) smatra da su novinari i imovina medija u Crnoj Gori ugroženi, ali i nešto više od trećine (34.2%) da novinari nisu adekvatno plaćeni za svoj posao. To je potvrda i ranijih tvrdnji CGO-a da su napadi na novinare, uz njihov loš ekonomski položaj, rezultirali i rastom autocenzure, odnosno pojavom sve manjeg broja novinara koji su spremni da se posvete profesionalnom i istraživačkom novinarstvu. U konačnom, to utiče i na ukupni pad kvaliteta informisanja građana i građanki.
Iako je finansiranje medija iz javnih fondova dobro uređeno kroz novi Zakon o medijima, koji je usvojen krajem jula 2020. godine, još ne postoji javni registar oglašavanja državnih organa u medijima. Istraživanja CGO-a od 2012. godine ukazuju da je finansiranje medija iz javnih fondova, kroz različitije oblike, u direktnoj vezi sa načinom na koji medijske kuće izvještavaju o vladinim odlukama i aktivnostima, odnosno da li zauzimaju kritički ili podržavajući stav.
RTCG i dalje nije javni servis svih građana i građanki niti produkuje dovoljno sadržaja koji uključuje različita argumentovana stanovišta. Novi Zakon o RTCG nije unaprijedio način izbora članova Savjeta RTCG a jeste proširio prostor za politički uticaj na članove Savjeta, a samim tim i na menadžment i uređivački tim RTCG-a. Na izostanak objektivnog i izbalansiranog izvještavanja, ukazuje generalni presjek sagornika na sve društveno-političke teme koji je radio CGO tokom 2020. godine. Opravdana je bojazan da će se nastaviti trend partijskog uticaja, samo uz promjenu aktera shodno rezultatima posljednjih parlamentarnih izbora. RTCG kao javni servis mora imati finansijsku i uređivačku nezavnost, a ne smije biti alatka za jačanje partijskoj uticaja nijedne od političkih opcija.
Nova Vlada bi morala da agilnije radi na pitanjima medijskog pluralizma i medijskih sloboda, kao i na jačanju nezavisnosti medija. Nažalost, od nove Vlade i nadležnog Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, ni nakon više od četiri mjeseca, nema konkretnih poteza, osim najave kreiranja Medijske strategije, a bez objašnjenja čemu ona treba da služi.
Sloboda medija je neprikosnovena, i svako miješanje u autonomno pravo novinara da istinito i objektivno informiše o svakodnevici predstavlja grubo narušavanje osnovnih postulata demokratskih društava.
Damir Nikočević, koordinator za razvoj
