Geostrateški položaj i kultura bili su presudni element u formiranju gradskih entiteta i identiteta na Crnogorskom primorju. Ulcinj i Budva spadaju, na primjer, među nastarije urbane cjeline na Jadranu. Svjedočanstva antičkog trajanja Budve nalazimo u pisanim izvorima grčkih i rimskih pisaca počev od Sofokla, koji je određuje kao „grad Ilirije”; Plinija Starijeg, koji tvrdi da je to grad „rimskih građana”, do Stefana Vizantijca i drugih, koji njeno osnivanje povezuje sa Kadmom, osnivačem Tebe – znamenitim likom grčke mitologije.
Stoga je razumljivo što se na tako malom prostoru u južnom dijelu Starog grada Budve, nalazi čak šest crkava iz različitih perioda istorije.
Još su u rimskoj državi pleme Olciniati i Ulcinj (Colchinium,Ulkinion, Olkinion, Olcinium, Dulcigno, Ulqin), kao njihovo sjedište, uživali poziciju grada sa specijalnim privilegijama (oppidum civium Romanorum) zadržavajući helenističke elemente; u vizantijsko doba ima statut i lokalnu samoupravu, postaje najvažnijna luka teme (provincije) Dalmacija, u državi Nemanjića ima status slobodne luke, u Osmanskoj imperiji je mali grad-republika.
Iako nije bio stalna prijestonica, u Ulcinju su često imali rezidenciju vladari Zete i suvladari Pomorja, najvažniji je grad Mletačke Albanije, što pokazuje njegovu značajnu političku ulogu.
Bar (Antivari, Antibareos, Tivari) je, s druge strane, bio duhovni i državni centar Duklje, grad koji, kao i Ulcinj i Šas, ima svoj novac, grbove, skriptorije, narodnu demokratiju. Grad kojem je sultan Murat III, Ahdnamom iz 1575. godine, potvrdio ranije privilegije.
Prirodno i kulturno-istorijsko područje grada Kotora nalazi se od 1979. godine na Listi svjetske baštine UNESCO-a, zbog izuzetne univerzalne vrijednosti koju posjeduje, a koja se ogleda u „kvalitetu njegove arhitekture u utvrđenim i otvorenim gradovima, naseljima, palatama i manastirskim kompleksima, te njihovoj harmoničnoj integraciji sa kultivisanim terasastim predjelom na obodima visokih stjenovitih planina”. Ono predstavlja i „jedinstveno svjedočanstvo o izuzetno važnoj ulozi koju je imao tokom vjekova u širenju mediteranske kulture na Balkanu”.
Petnaestak kilometara dalje je znameniti Risan, Risinium. Bio je to antički centar pomorstva, trgovine i zanatstva, sa kovnicom novca, što svjedoči o velikom bogatstvu grada. I prijestonica Ilirske kraljice Teute, koja bijaše „vilinski lijepa, mudrija od zmije, hrabrija od lava. Imala je muško srce u ženskim grudima“.
A na ulazu u jedan od najljepših zaliva svijeta, u planet Boku Kotorsku, kako je to govorio don Branko Sbutega, živi Herceg Novi, grad skalina, kula i mimoze.
Tu je svakako i najmanji grad u Boki, Tivat, koji je posljednjih godina postao atraktivna turistička destinacija.
Kroz čitavu povijest ovi se gradovi bore za očuvanje svoje autonomije, svojih statuta i dobrih običaja… I uvijek su oni bili otvoreni. Jer, istorija je bila svjedokom činjenice da je svaki zatvoren sistem sklon raspadanju.
A ovi će se gradovi očuvati još dugo samo u slučaju ako uspiju zadržati čvrsto jezgro svog interkulturalizma.
