Ove jeseni i Ulcinjani će uz Cetinjane, Mojkovčane i Petnjičane izaći na birališta. Ali, sa mnogo manje nadanja i očekivanja nego na prethodnim lokalnim izborima.
Uzalud je politički direktor Demokratske partije socijalista Tarzan Milošević krajem prošle sedmice gotovo šest sati pokušavao da ubijedi lidera Demokratske partije (DP) Fatmira Đeku da do redovnih lokalnih izbora naredne godine i njegova stranka ostane u vlasti sa Novom demokratskom snagom – FORCA Nazifa Cungua, kojoj bi se pridružio i DPS. Đeka je bio neumoljiv: Više ne sa FORCOM. „Naše iskustvo u protekle dvije godine je vrlo nepovoljno o lideru te stranke, koji je bio i predsjednik Ulcinja. U ničemu ga nijesmo ometali, a on nas nije uvažavao kao partnere. Cungu je nepopravljiv“, ponavljao je predsjednik te albanske nacionalne stranke čelnicima DPS-a.
Bezuslovnom podrškom socijalistima Mila Đukanovića u za njih veoma teškom trenutku nakon oktobarskih izbora, kao i nastupima u radnim tijelima crnogorskog Parlamenta, đe je poslanik, osigurao je „strateško partnerstvo“ sa najjačom strankom u zemlji i njezinim liderom. Zato DPS neće sada u koaliciju sa FORCOM u Ulcinju a da tu nije i Demokratska partija. Između podrške Cunguu ili Đeki, Đukanović se odlučuje za Đeku. Stoga izbori ostaju jedino rješenje.
Na taj način završila se jedna bijedna epizoda u istoriji ulcinjskog višestranačja, od koje se mnogo očekivalo. Želje, nadanja, optimizam, pa i zanos koji je zahvatio najveći broj Ulcinjana kada je 28. septembra 2011. godine nova vlast, na čelu sa Cunguom, preuzela upravljanje gradom od DPS-a i Demokratske unije Albanaca, rasprišili su se poslije samo nekoliko mjeseci kao mjehur od sapunice. Već je tada bilo jasno da će se građani Ulcinja još jednom grdno razočarati i da taj savez nema budućnosti, a da će grad nastaviti da se urušava. Ako se zna da su rezultati odlazeće vlasti u vođenju grada ispod svih očekivanja, te da je on praktično u stečaju (jer se od juna sprovodi Sanacioni plan), onda je jasno da za ovom garniturom niko neće žaliti.
Izvještaj: Nakon što je u kasno proljeće shvatio da nema više podršku svojih partnera u koaliciji na opštinskom nivou, Cungu je svu snagu usmjerio na zadobijanje podrške, u Ulcinju do tada opozicionog DPS-a. Činjenica da je prije dvije godine uz pomoć Đeke i Socijaldemokratske partije zbacio DPS sa vlasti u Ulcinju nije mu mnogo smetala, baš kao ni saznanje da znatan broj glasača i članova FORCE ne podržava približavanje DPS-u. No, želja da se sačuva vlast po svaku cijenu je bila presudna, a računica prosta. Uz 11 odbornika FORCE i sedam odbornika DPS-a, to bi Cunguu bila garancija da će na vlasti ostati do kraja mandata postojećeg saziva ulcinjske Skupštine opštine, odnosno do aprila ili pak do septembra naredne godine, jer su posljednji lokalni izbori u tom gradu održani u oktobru 2010. godine.
Odnos koalicionih partnera prema njegovom Izvještaju o radu za 2012. godinu, koji je početkom jula pročitao u Skupštini i čije je usvajanje spriječio Đeka u kontaktu sa čelnicima DPS-a, bila mu je znak da mu je manevarski prostor veoma sužen. Zato su iz Cunguove stranke stalno iznalazili razloge da se ta sjednica odloži, iako je kraj jula bio zakonski rok da se započeta tačka dnevnog reda i završi. Čak su se navodili smiješni izgovori poput toga da je muslimanski mjesec Ramazan i da su se šefovi klubova odbornika dogovorili da se tada ne radi, te da je „sezona tokom koje svi odbornici nešto privređuju“!? A skupština, valjda, može da sačeka, iako je na njoj trebalo da se donese još niz drugih izuzetno značajnih odluka u interesu građana i boljeg odvijanja turističke sezone.
No, ni naredna dva mjeseca nijesu Cunguu bila dovoljna da nekako pronađe podršku i progura navedeni izvještaj. Uz dugogodišnje dobre odnose koje je imao sa dosadašnjim ministrom održivog razvoja i turizma Branimirom Gvozdenovićem, Cungu je uspio da ubijedi i glavnog operativca DPS-a Svetozara Marovića u svoj naum da Ulcinju treba stabilna vlast, jer se, navodno, na jesen očekuje početak niza velikih investicija u hotele i infrastrukturu. „Ne možemo i nećemo da gubimo vrijeme“, kazao je Cungu „Vijestima“ početkom ove sedmice odbijajući na taj način pomisao na prijevremene izbore.
Čuda: Čini se da je on savršeno svjestan da uz pogoršane odnose sa svim ostalim partnerima u koaliciji i sa ovakvim rezultatima u rukovođenju opštinom u protekle dvije godine, teško da će više ikada doći u poziciju da bude na čelu izvršne vlasti, pa pokušava da dobije još malo vremena i pouzda se u čuda. A ona se teško dešavaju, i u životu i u politici.
S druge strane, Đeka je strpljivo gradio svoju političku poziciju, prije svega vezivanjem za DPS na centralnom nivou. Istovremeno je održavao bliske odnose na lokalu sa SDP-om i Građanskim pokretom „Perspektiva“ Amira Holaja, odavno ima potpisani sporazum o nastupu na izborima sa Demokratskim savezom Mehmeta Bardhija, a u posljednje vrijeme mu je uspjelo da izgladi i odnose sa čelnicima nekada njegove Demokratske unije Albanaca Mehmeta Zenke. Zato izbore očekuje znatno relaksiran. U sličnoj je situaciji DPS, a na velika vrata u opštinski Parlament može da uđe „Pozitivna Crna Gora“, na čelu sa poslanikom te stranke iz Ulcinja Dritanom Abazovićem, koji je nedavno optužio FORCU da je od posljednjih izbora postala „dobar đak DPS-a“. Upravo će Cunguova stranka biti na najvećem iskušenju na narednim izborima, jer će to izjašnjavanje i dešavanja nakon toga dugoročno odrediti njezinu budućnost.
Ono što je već sada izvjesno jeste da će izlaznost na predstojećim izborima biti manja nego 2010. godine. Zasićenost i nepovjerenje Ulcinjana u trenutnu političku elitu dokazuje podatak da je na predsjedničkim izborima u aprilu ove godine u toj opštini glasalo tek 39 odsto upisanih birača, i da je čak deset odsto i od njih, poništilo glasački listić.
Mustafa CANKA
