Hidrološki ekspert profesor dr Mihailo Burić ocijenio je da je regulacija voda Skadarskog jezera od strateškog značaja za Crnu Goru, ali i upozorio da se u slučaju varijante promjene režima rijeke Bojane može – desiti nestanak riječnog ostrva Ade Bojane.
-U slučaju promjene režima rijeke Bojane, odnosno regulacijom njenog toka, moje mišljenje je da bi čuveno ostrvo Ada Bojana bilo ozbiljno ugroženo i u krajnjem bi moglo – zbog erozije – da dođe do njegovog potpunog nestanka, kazao je Burić u intervjuu za Portal Analitika.
On je rekao da je stručna javnost prepoznala četiri moguća rješenja za regulaciju voda Skadarskog jezera, od kojih bi dva bila povoljna za crnogorsku stranu. “Jedna od povoljnih varijanti podrazumijeva gradnju poldera, sistema koji je uspješno primjenjen u Holandiji. Tamo je zemljište ispod nivoa mora, a polderi su ustvari brane koje štite zemljište od mora. U pitanju je najjeftinije rješenje, a predviđao bi gradnju poldera duž Skadarskog jezera i rijeka Morače i Bojane. Rješenje koje lično preferiram je gradnja hidrotehničkog tunela kroz Sozinu i isušavanje dijela Skadarskog jezera. Tunelom bi se pijaća voda izvozila za južnu Italiju. Prema preliminarnoj studiji izvodljivosti – koja rađena i koja je pozitivna, izgradnja tunela bi koštala oko 200 miliona eura”, naveo je Burić.
ANALITIKA: Vlada je na prošloj sjednici konstatovala da je presudan uticaj na poplave oko Skadarskog jezera ima režim rada hidroelektrana na Drimu. Izvršna vlast je predložila da se u dogovoru sa Albanijom hitno nađe rješenje. Šta bi ste Vi kao geološko-hidrološki ekspert predložili Vladi, kako da se regulišu vode Skadarskog jezera i Bojane?
BURIĆ: Vidite, postoje četiri poznata rješenja za regulisanje voda Skadarskog jezera i rijeke Bojane. Prva opcija je da se rijeka Drim vrati u staro korito. Podsjetiću, promjenom korita, Drim je dio voda prenio na rijeku Bojanu – što je u nekoliko navrata izazvalo poplave na našoj strani. U pitanju je rješenje koje je samo teoretski moguće, ali tek treba da vidimo da li je održivo, odnosno, da li odgovara našoj i albanskoj strani. Teško da će Albanija žrtvovati vode za elektranu.
Druga solucija je regulacija rijeke Bojane, rješenje koje je predstavila nekadašnje vodoprivredno preduzeće „Zeta“ prije više od 30 godina. U pitanju je bio, za tadašnje prilike, odličan projekat koji nije tada mogao bio realizovan. Međutim, sada je taj projekat prevaziđen jer se ne može nešto praviti na osnovu projekta starog više od trideset godina. Projekat je predviđao regulaciju voda Bojane, izgradnju nasipa i prepumpavanje vode. U tom projektu su definisane karakteristike rijeke Bojane. Rijeka Bojana je dugačka 42 kilometra a od toga 36 kilometara njeno dno je ispod nivoa mora. Zbog karakteristika rijeke, smatram da nije održiv projekat njene regulacije. On bi Skadru omogućio bolju saobraćajnu povezanost, ali mislim da nemamo podataka kojim bi garantovali njegovu održivost. Prije svega –ne smije se dozvoliti da se ostane bez ostrva Ade Bojane.
ANALITIKA: Mislite da bi regulacijom voda Bojane nestala čuvena Ada Bojana?
BURIĆ: Da. U slučaju promjene režima rijeke Bojane, moje mišljenje je da bi to ostrvo bilo ozbiljno ugroženo i u krajnjem, moglo bi zbog erozije, da dođe do njegovog potpunog nestanka.
ANALITIKA: Koja rješenja su onda po Vama održiva? Rekli ste da ima ukupno četiri opcije, koja su to preostala dva rješenja?
BURIĆ: Treća varijanta je ona koja podrazumijeva gradnju poldera, sistema koji je uspješno primjenjen u Holandiji. Tamo je zemljište ispod nivoa mora, a polderi su ustvari brane koje štite zemljište od mora. U pitanju je najjeftinije rješenje, a predviđao bi gradnju poldera duž Skadarskog jezera i rijeka Morače i Bojane. Rješenje je problematično samo iz jednog razloga – što vode Skadarskog jezera imaju hidrološku vezu sa podzemnim vodama zetske ravnice. Pošto se ispod zetske ravnice nalazi veliko podzemno jezero, onda bi se u slučaju gradnje poldera-ispod brana vraćala voda u Skadarsko jezero. Ovo rješenje se mora dodatno izučiti zbog ovog problema koji sam naveo.
I četvrta solucija, koja je po meni najbliža, je gradnja hidrotehničkog tunela kroz Sozinu i isušavanje dijela Skadarskog jezera. Tunelom bi se pijaća voda izvozila za južnu Italiju. Prema preliminarnoj studiji izvodljivosti – koja rađena i koja je pozitivna – izgradnja tunela bi koštala oko 200 miliona eura, a čitav projekat korišćanje viškova vode za snabdijevanja vodom južne Italije vrijedan je oko dvije milijarde eura…
ANALITIKA: Profesore, čuveni crnogorski reditelj Živko Nikolić u filmu „Čudo neviđeno“ je opisao sličan projekat, pa se voda iz mora počela vraćati u jezero zbog kriptodepresije (dno Skadarskog jezera se nalazi ispod nivoa mora). Je li projekat tunela tehnički izvodljiv?
BURIĆ: Apsolutno je tehnički izvodljiv i veoma atraktivan. S jedne strane dobili bi ogromnu obradivu zemlju (14.000 hektara zemlje dobija se isušivanjem), a s druge strane turističku atrakciju. Kada sam predložio projekt ministrima, oni su mi odmah pomenuli Živka Nikolića i govorili da je riječ o – fantastici. Šalu na stranu, Italijani su zainteresovani za taj projekat, iako je tehnički komplikovan. Ako ćemo struju podvodnim kablom da dovedemo do Italije, zašto ne bi mogli vodu? Te šale na račun filma Živka Nikolića su meni simpatične, ali i znače devalviranje znanja i struke. Na našu žalost, ta „babalogija“ djeluje dosta na javnost u Crnoj Gori.
