U mojoj knjizi “Sjećanja jednog ljekara”(2015) pisao sam o prim.dr Ibrahimu Divanoviću. On u Bolnicu Bar dolazi šesdesetih godina prošloga vijeka kao mladi ljekar specijalista za unutrašnje bolesti (interna medicina). Svojim radom, znanjem i velikim zalaganjem unosi dosta novoga u zdravstvu Ulcinja, Bara i šire.
U to vrijeme (a i danas) predstavnici Albanske i Muslimanske populacije trebali su mnogo da rade da bi se afirmisali.
Ibrahim Divanović ubrzo zauzima prvo mjesto što se tiče interne medicine u Baru i Ulcinju. Njegovi pacijenti su bili i iz Malesije (Tuzi), a o čemu je pisao u recenziji za moju knjigu pok. dr Ljuka Đokaj.
Poslije devedesetih godina XX vijeka, on odlazi ranije u penziju. Kao i sa mnogim drugim ljekarima toga vremena, gdje bih pomenuo prim.dr MiroslavaVršku (pedijatra), Bolnica u Baru se nije oprostila na dostojan način..
Ali, značajna imena u zdravstvu Bara i Ulcinja, kao što je bio prim. dr Ibrahim Divanović, se ne mogu zaboraviti, jer su ostavili neizbrisive tragove znanja, pažnje i velike privrženosti svome poslu i bolesnicima.
Dr Valentine Kalinić, internista endokrinololog iz Bara, je rekla: ”Kada govorimo o internoj medicini Bara pominjemo vrijeme dr Divanovića i vrijeme poslije njega”..
U petak 12. juna pozvao me je telefonom dr Divanović. Rekao mi je da se nalazi u StaromGradu u „Palati Venecija” na predavanju o Sabataju Ceviju.
Našli smo se na Pristanu, u lokalu “Aragosta” (na mjestu nekadašnjeg hotela “Republika”). Razgovarali smo o prošlim vremenima, prisjetili se mnogih događaja iz naših života i rada sa pacijentima. Nekoliko prisutnih, a koji poznaju dr Divanovića prišli su i pozdravili ga.
Za mene, ovaj susret sa ovim velikanom zdravstva Ulcinja i Bara, bio je pravo zadovoljstvo.
Iako u godinama prim.dr Divanović je u punoj intelektualnoj snazi, pravi sagovornik.
