Upoznali smo se negdje 2002. godine odmah nakon osnivačke skupštine Saveza Stvaralaca Albanaca u Crnoj Gori. Jedna od naših prvih aktivnosti je bila izložba Albanskih likovnih stvaralaca u Crnoj Gori. Bili su tu: Đeloš Đokaj, Đerđ Noc Martini, Seida Belegović, Ivanka Đonović, Vahida Nimanbegu, Rudi Goga, Mehmet Aloja, Naser Hasa, Bilal Nikezić, Zake Prelvukaj, Musa Prelvukaj, Redžep Feri, Ćazim Muja.
Zuvdija nam je pomagao oko organizacije, pratio je naš pohod kroz Crnu Goru počevši od Ulcinja, Tuzi, Cetinja, zatim kroz Albaniju od Skadra do Tirane.
Pisao je kritike vezano za ovu izložbu i objavljivao ih u dnevnim listovima.
Treba naglasiti da su albanski slikari te godine po prvi put izlagali u Njegošovoj Biljardi na Cetinju.
Kada sam objavio prvu knjigu “Liječenje prirodnim faktorima Ulcinjske regije” pomagao mi je da se uradi promocija u KIC “BudoTomović” u Podgorici. Kada sam ga zamolio da govori o knjizi na promociji rekao je: ”Slušaj,mene ima mnogo u medijima, bolje da govori neko drugi, ja ću biti tu…”
Ponovo smo se sreli početkom ove godine na promociji mladog autora Vildana Ramusovića, koji je objavio svoj rad o Islamskoj arhitekturi u Crnoj Gori. Bio je upoznat sa mojim radom na knjizi “Sjećanja jednog ljekara”, koja je objavljena početkom ove godine.
Zuvdija je veliki pisac, pjesnik, slikar, ali prije svega zaljubljenik u svoj zavičaj, o kome je tako mnogo pisao. Voli mnogo Ulcinj gdje često dolazi. Ne treba zaboraviti da je on naš, ulcinjski zet.
Jednostavan, komunikativan. Na dogovoreni sastanak u kafani gdje svraćaju novinari, snimatelji, reditelji pored zgrade RTV Crne Gore, čekao me skoro jedan sat.Nevjerovatno, čovjek sa toliko autoriteta, zasluga, naprosto veličina kulture i nauke ovih prostora.
Razgovarili smo o promociji mojih dviju novih knjiga u Podgorici: ”Sjećanja jednog ljekara” i “Porodilište u Ulcinju “.
