Osvrtanje na teške trenutke, kojih smo ovih dana svi svjedoci, a tiču se uzroka smrti malog Kneževića i borbi za oporavak njegovih drugara na neontologiji, trebalo je da ostane u mom dnevniku. No, ćutanje Ljekarske komore, udruženja, sekcija ljekara kojima i sam pripadam me obavezuje da ga učinim javnim. Nije lako.
Pokušaću da odgovorim na neka pitanja koja su ovih dana aktuelizovana od strane pojedinaca i NVO sektora, novinara iz vizure ginekologa-akušera. Da li treba imati češće interne kontrole briseva radnih površina u porodilištu kao i briseva osoblja? Odgovor je DA. Da li treba imati češće vanredne posjete sanitarne inspekcije i epidemiologa sa nivoa države? DA. Da li menadžmenti ustanova moraju biti fleksibilniji prema zahtjevima koji dolaze od odgovornih iz porodilišta i ostalih službi, a koji idu u pravcu zaštite i unapređenja zdravlja građana? DA. (Kada se ovakav zahtjev pošalje, menadžment najčešće odgovara: Nema para.) Da li je potrebna ozbiljna građevinska rekonstrukcija nekih porodilišta u državi? Da. Ima još mnogo dilema i problema u zdravstvu kojih smo svi svjesni, ali ih prećutkujemo.
Nakon nemilog događaja u bijelopoljskom porodilištu, usledile su iznuđene reakcije. Direktor bolnice u Bijelom Polju podnosi ostavku, kako navodi iz „moralnih razloga“, ne prepozanjući možda i svoju odgovornost u lancu. Načelnici porodilišta, neonatologije, glavna sestra su smijenjeni od strane direktora (ne smjenjuje ministar zdravlja). Porodilište je nakon inspekcijskog nadzora privrmeno zatvoreno. Tužilaštvo je započelo istragu, od iste očekujemo objektivnost, ekspeditivnost i eventualnu konkretnu odgovornost pojedinaca i institucija. Ministar zdravlja takođe podnosi ostavku. U obrazloženju iste objektivizuje svoju odgovornost. Smatram da nije izabrao pravi momenat. Trebalo je sačekati i pod hitno obezbjediti novac za urgentnu i kompletnu rekonstrukciju porodilišta u Bijelom Polju. Sačekati izvještaje šta smo sve uradili i radimo, ovih dana, u porodilištima Crne Gore, a po preporukama ministarstva. Kada se sve zaokruži, izvještaj prezentuje javnosti, tek onda podnijeti ostavku. Nažalost, i taj lični i moralni čin ministra je dezavuisan od čelnika njegove partije izjavama tipa kako je ostavka jedinstveni primjer u regionu. Nadam se da ne ne planiraju i da ga odlikuju. U demokratskim zemljama se za mnogo manje propuste podnosi ostavka. Kada smo kod ostavki, da li će istu ponuditi i ministar finansija. Jer, kada tražimo da primimo radnicu-higijeničarku u porodilištu, Domu zdaravlja saglasnost na konkurs daje ministarstvo finansija. Odgovor je nejčašće negativan, a obrazloženje rutinsko – nema para. Šta mislite, kakav je odgovor kada tražimo nešto više?
Ponašanje Ljekarske komor i Udruženju ljekara Crne Gore je priča za sebe. Svih ovih dana ni jedne riječi, sastanka, saopštenja, kritike, podrške. Ljekarska komora je i svojim statutom obavezna da se oglasi. Da ukaže i u svojoj nadležnosti predloži potreban slijed koraka da se ova situacija na što kvalitetniji način prevaziđe. Ponašanje Udruženja ginekologa Crne Gore je slično gore pomenutim – tišina. Tek je posebna priča Sindikat ljekara CrneGore, koji se nijednom riječju ne osvrće na opravdanu, ponekad i neopravdanu kritiku medija, usmjerenu ka ljekarima i zdravstvu u Crnoj Gori. Šta vi radite gospodo osim što kodifikujete naše seminare i trošite našu članarinu? Neće biti da nije bilo potrebe za vašom reakcijom.
Porodica Knežević i porodice beba koje su na liječenju, svi mi koji se sa njima saživljavamo, kao i kompletna crnogorska javnost, imaju pravo da kritikuju, osuđuju, upozoravaju, traže krivičnu odgovornost za sve pojedince i institucije u zdravstvenom lancu koji su zatajili, a sve u želji da se ovo više nikada ne dogodi. Država je obavezna da im to obezbjedi.
U ovoj, ali i u drugim incidentnim situacijama, odogovorno ponašanje medija je od bitne važnosti. Jer istinito, blagovremeno i tačno informisanje podiže svijest pojedinca, institucija i države, koji bi u pojedinim tragičnim situacijama, kao što je ova, više voljeli da sve ostane u okviru „sistema“. Novinarstvo je i odgovorno. Upravo u ime te odgovornosti nije vijest fotografija doktorke sa zdravom bebom bez maske, koja je u tom trenutku predaje roditeljima, iz razloga što će tu istu bebu poslije pola sata da prigrle i ostali njeni ukućani. To je senzacionalizam. Nije odgovorno novinarstvo kada se uz fotografiju starog prozora i vrata implicira na nehigijenske uslove. Složićete se da i stara bravarija može biti čista. Nije vijest kada političke partije i NVO traže briseve radnih površina i osoblja u zadnjih deset godina. Moji brisevi od prije dva dana su uredni ali to neznači da će nakon tipkanja ovog teksta biti tako. Mnogo je bitnije da li se strogo pridržavamo protokola prije ulaska u operacione sale i sale za intervencije, dječje bokseve. Senzacionalizam nam neće pomoći. Samo će, u ovom slučaju, vršiti dodatni pritisak na neonatologe KC koji se bore za oporavak četiri bebe i ostale male pacijente, da ih vrate svojim roditeljima zdrave.
Iz ovoga možemo ljudski i profesionalno izaći ako svi, u svom domenu priznamo, prvenstveno zdravstveni radnici sami sebi, kao i gospoda iz ministarstva i instituta da se uvjek može i mora još odgovornije ponašati. Da svaka institucija po ubrzanom postupku završi svoj dio posla i o tome informiše javnost na jasan i nedvosmislen način šta je sve urađeno da se ovo više ne dogodi. Najmanje što možemo da uradimo je hitna rekonstrukcija najugroženijih porodilišta, ponovno otvaranje bjelopoljskog porodilišta.
PS: Objavljivanje fotografija svih direktora zdravstvenih ustanova i njihove partijska pripadnosti, (u italijanskom štampanim medijima u tom fomatu obajavljuju potjernice), je objektivno i istinito novinarstvo, ali nam u ovoj situaciji neće pomoći. Možda samo kao opomena budućem ministru za sledeće konkurse, da sva menadžerska i profesionalna obučenost, crnogorskih ljekara, ne leži u jednoj koaliciji.
