“Građanska neposlušnost je urođeno pravo svakog građanina. Ukoliko je se on odrekne, on prestaje biti čovjek.”- Mahatma Gandhi
Ako smo išta naučili od dosadašnjeg dijela sezone onda je to da diktatura može da postoji u milion različitih varijanti. Nije diktatura samo otvorena zabrana govora, ili zabrana određenog drugačijeg ponašanja, diktatura jeste i ono što se zadnjih nekoliko dana dešava u našem gradu.
Činjenica da ova turistička sezona još odavno miriše na propast je već poznata stvar, i na to nažalost nećemo imati previše moći da utičemo. Ali, propast nije samo to da je Ulcinj ove godine zaobiđen u širokom luku od standardnih gostiju, već i to da Ulcinjani uporno rade samo za to da bi na kraju mjeseca plaćali kazne raznih inspekcijskih službenika, kojih u našem gradu, čini mi se, trenutno ima više nego gostiju. Pitam se da li je moguće, da svi ovi ljudi rade protivno zakonu? Da li je moguće da baš svaki privrednik, ili svaka firma trenutno u Ulcinju zaslužuje da bude kažnjena? Pretpostavljajmo da je to istina, da svi mi na neki način kršimo zakone i zaslužujemo da budemo kažnjeni, ali onda se pitam da li baš zaslužujemo da se inspekcijski službenici ponašaju na tako prost i bezobziran način? Ili: da li zaslužujemo da cijelo radno vrijeme provodimo strahujući od kontrola i kazni? Sumnjam! Ali, eto, pretpostavljajmo da je i to istina, da sve to zaslužujemo. No, ne mogu a da se ne zapitam, da li gosti naših plaža ili naših lokala zaslužuju da im se remeti mir i odmor, dok službenici inspekcije provjeravaju postojanje fiskalnih računa na svakom stolu? Lično, ja bih se zapitala da li bih ikada kročila u neki grad u kojem moram da strahujem da li će neko da priđe mome stolu i postavlja mi pitanja i provjerava moje račune. Ostavimo i ovo po strani, opet sa pretpostavkom da i naši gosti na neki način moraju da budu kažnjeni i maltretirani isto koliko i mi, jer su se baš odlučili za odmor u našem gradu na mapi raznoraznih turističkih ponuda i destinacija.
Drugi razlog zašto mislim da trenutno u Ulcinju postoji neki čudan oblik diktature jeste i činjenica da naše ulice liče na policijski sat, gdje na svakom ćošku policija pokazuje svoju strogoću. U gradu u kojem ne postoji nijedan prostor u centru grada koji je namijenjen parkiranju kola, policija stavlja zabrane i kažnjava vozače i na onim mjestima koja jedva i da postoje za parkiranje. Da li mještani raznih naselja u gradu zaslužuju da budu kažnjeni zato što su svoja kola parkirali ispred svoje kuće gdje nikome ne smetaju niti ometaju normalno odvijanje saobraćaja? Da li zaslužujemo da nakon mukotrpnog radnog vremena, ili odlaska na plažu ili izlaska nemamo gdje da ostavimo svoja kola? Pretpostavimo da sve to zaslužujemo. Da li onda naši gosti zaslužuju isto to?
I gdje smo mi u cijeloj ovoj priči? Gdje smo mi građani da se usprotivimo svemu ovome? Zašto gledamo i bez riječi i protivljenja prihvatamo sve ovo? Sigurna sam da ćemo malo toga riješiti ako samo prepričavamo jedni drugima razna iskustva sa inspekcijskim službenicima. Sumnjam da će nam priča između sebe, opet dozvoliti da svoja kola, kao i prošlih godina, parkiramo ispred naših kuća, jer drugo gdje i nemamo. Male su vjerovatnoće da će naša lokalna vlast i naši politički subjekti uspjeti da nas zaštite od ovakvih postupaka, dok kuju put i prave planove i kombinacije kako i s kim će od septembra ostati na vlasti, ili uspjeti da postanu vlast.
Nažalost, mišljenja sam da nije dovoljna samo odluka (iako dosta ohrabrujuća u ovom trenutku) lokalnih zakupaca plaža da će zatvoriti kupališta ukoliko se ovakva praksa inspekcijskih službenika nastavi. Potrebna je mnogo veća inicijativa i odlučnost samih građana da bi se stavila tačka svemu ovome. Naša građanska poslušnost očigledno da neće uroditi plodom, ali zato za neposlušnost presudite Vi sami.
