Emina Fazlijević, učenica III razreda, u znak solidarnosti posvetila je pjesmu malom Pavlu koji je podlegao povredama posljedica nasilja te je tragično preselio na Ahiret.
Pjesmu prenosimo u cijelosti:
Ja sam junak
Život je cijeli preda mnom bio,
Želio sam da ostvarim ono što sam snio.
Da se bezbrižno igram kao djeca druga,
I da nikad ne saznam sta su bol i tuga.
Ali ne stigoh da obavim sve što treba,
Jer život mi uzeše, a još sam beba.
Ne pustiše me da napravim ni prvi korak,
Moj život bješe kratak, pa ipak gorak.
Nije me zaštitila meni najljepša žena,
A bila mi je potrebna samo pažnja njena.
Nije mi dopustila da joj kazem mama,
Uz mene bi bila sigurna i nikad sama.
Izrastao bih u čovjeka jakog,
I svim srcem volio svakog.
Čak i one što su za moju patnju znali,
A u moju zaštitu nisu stali.
Ja nisam bio stvoren da me mučite,
Već ljubite, volite i nečemu naučite.
Zlo vama nisam želio,
Kad ste vi srećni i ja bih se veselio.
Ne znam zašto sam smetao čovjeku tom,
I zašto je želio da dodje kraj životu mom.
Zašto su učinili da zaspim sa suznim očima,
Da tako patim danima i noćima?
Nad nejakim se siliti je lako,
Ali snažni ljudi ne postupaju tako.
Biti grub moze svak’,
U ovoj priči ja sam jedini junak.
Evo nema boli više,
Prošla je buka, mnogo je tiše.
Na ljepšem mjestu ja sam sada,
Gdje grije sunce i kiša ne pada.
Ja nemoćan, a orden hrabrosti nosim,
Nikoga nisam povrijedio i time se ponosim.
Ovdje sam mnogo srećan,
Znam da ovaj mir je vječan.
