Mjesec ramazana. Čuj svoje srce. Nevažno je kojoj si religiji slučajno, rođenjem, pripisan. Vjera je rijeka koja protiče beskrajem, dobija boju tla i oblik pejzaža kroz koji prolazi; ljudi joj daju različita imena po mjeri svoje nade … A opet, ista je to voda.
Prije mnogo stoljeća ovim je svijetom hodila Rabija iz Basre. Sufistkinja, oslobođena robinja u jednoj ruci nosila je ibrik s vodom, u drugoj upaljenu baklju. – Vatru nosim da popalim sve ljepote raja, vodu da ugasim sve vatre pakla, govorila je. – Da ljudi ne padaju ničice pred Bogom zbog straha od kazne i zbog želje za nagradom, već da tu iskru božanskoog u sebi, čuvaju zbog ljubavi.-
Bog neka mi oprosti, ne moljakam ga i ne dosađujem mu često. Samo, vjerujem. Vjerujem da je svaki dan sudnji dan za čovjeka. Vjerujem -postoji STVARNOST MOGUĆEG. U toj stvarnosti, kraj neke rijeke, na nekom mostu, sresti će se, mladi i razdragani, oni koji su se u ovom svijetu i u ovom vremenu mimoišli. U tom SVIJETU MOGUĆEG, onoga strašnoga jula, stigla je ruka spasa za Srebrenicu. U tom svijetu, davno su stasli nekadašnji šesnaestogodišnji srebrenički dječaci – neki čekaju oskare za svoje filmove, neki su slavni sportisti, neki sevdalinkom haraju okolo djevojačkim njedrima… Neki su sasvim obični ljudi.
Stvarnost mogućeg živi samo u nama reći će neko. Istina. U našoj nadi, u našem u srcu i snu. Samo, tako je to sa svakom stvarnošću. I sa ovom, kojom hodimo. I sa paklom i rajom – oni su u nama.
Dok, evo akšam pada, čuj moju vjeru: MOJE SE SRCE PRETAČE U SVAKI OBLIK; ONO JE PAŠNJAK ZA GAZELE I MANASTIR KRŠĆANSKOG MONAHA; HRAM ZA IDOLE, I HODOČASNIKOVA ĆABA, TABLICA TORE I SVETA KNJIGA KURAN. SLIJEDIM RELIGIJU LJUBAVI KOJIM GOD PUTEM NJENE KAMILE DA KRENU.( Ibn Arebi).
Sjećaj se, svjedoči i prizivaj nadu za beznadne, ne pokori se silnima, budi glas nemoćnima. I pođi do neke rijeke, možda te neko čeka. Amin.
Esad Kočan, za prijateljice i prijatelje na Facebooku
0 Responses
Krasan opis `case vina` sa distance!