Uskrsna poslanica barskog nadbiskupa mons. Rroka Gjonellshaja.
Tekst prenosimo u cjelosti:
“Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se u njemu!” Ps 118,24
Draga braćo i sestre!
Godišnja proslava Kristova uskrsnuća, našeg najvećeg blagdana, prilika je da istinski osnažimo vjeru, ispunimo srce radošću i nadom, te svoju ljubav prema Gospodinu i braći ljudima oživimo zanosom koji proizlazi iz Kristove uskrsne pobjede.
Svjesni smo da je vrijeme u kojem živimo izazovno na svim područjima ljudskog života. O tome nam je i papa Franjo progovorio u ovogodišnjoj Korizmenoj poruci: “U ovom povijesnom času izazovi su ogromni, jecaji bolni. Proživljavamo treći svjetski rat koji se vodi u dijelovima. Osmjelimo se gledati na naš svijet ne kao da je na umoru, nego u procesu rađanja, ne na kraju, nego na početku velikog novog poglavlja povijesti. A za to je potrebna hrabrost” (Poruka svetoga oca Franje za korizmu 2024. godine.).
Uz brojna zla koja su plod grijeha i ustrajnog odbijanja Božje milosti i poruke spasenja, moramo s tugom primjetiti da među ljudima vlada sve veća otuđenost, te da su društva urušena korupcijom i koristoljubljem, stvorila nepravedne sustave bez sućuti i brige za najosjetljivije. Ratovi koji bjesne, mržnja i nepravde, protive se Božjem naumu spasenja i slobode za sve ljude, ali su ujedno posljedica slobodnog izbora, izbora koji ne želi opće dobro i koji odbija Božje zapovijedi i zakone. Naš izbor uvijek mora biti Gospodin Isus i njegovo Evanđelje: samo On je Put, Istina i Život, samo u njemu treba biti sva naša nada, radost i ljubav.
Uskrs nas podsjeća i opominje da unatoč tolikim životnim izazovima ne smijemo gubiti nadu ni hrabrost. Nakon tame Velikog petka i šutnje Velike subote, zvona Uskrsnog jutra i radosni poklik “Aleluja” najavljuju radost novog života. Naše je kršćanskog poslanje svjedočiti Kristovu pobjedu na smrću i grijehom, živjeti ljubav zbog koje je On za nas podnio sramotu križa, te vjeru, obnovljenu milošću Uskrsa, svjedočiti djelima: prvi korak je uvijek osobno obraćenje i tješnje prianjanje uz Krista Uskrsloga. Naša srca ranjena patnjom naći će utjehu i snagu oslanjajući se na Kristovo srce probodeno na drvu križa.
Vjera u Uskrslog Krista, pomaže nam da živimo život ispunjen smislom i nadom, nasuprot svijetu koji nudi besmisao i beznađe. Ovog Uskrsa, nastojmo oživjeti i svoj odnos prema vlastitoj župnoj zajednici, prema slavlju nedjeljne euharistije u kojoj nas Krist sabire na svoju gozbu ljubavi. Ne smijemo smetnuti s uma, da kao vjernici ne slijedimo neku vlastitu, individualnu religioznost, već Boga slavimo u zajednici Crkve koju je Krist osnovao. Neka i u našim obiteljskim slavljima uvijek Krist bude prisutan po zajedničkoj molitvi i zahvalnosti.
Slavlje Uskrsa slavlje poziv je na duhovni i mentalni preporod, na oživljavanje učeničkog zanosa koji će neumorno prenositi radost Evanđelja na spasenje svim ljudima. Naša bratska ljubav treba biti konkretna i djelotvorna, uvijek imajući u vidu bližnje u potrebi, kojima možemo pomoći molitvom i djelima koje su u skladu s našim mogućnostima: “Ne možemo činiti velika djela, samo mala djela s mnogo ljubavi”. (Sv. Majka Terezija)
Braćo i sestre, dopustimo da Kristova prisutnost obasja našu svakodnevnicu i pomogne nam da budemo istinski graditelji njegova Kraljevstva ljubavi, mira i pravde u ovom rastrzanom i ranjenom čovječanstvu.
Sretan i blagoslovljen Uskrs želi Vam u Kristu odani,
Rrok Gjonlleshaj
Nadbiskup barski, apostolski upravitelj Kotorske biskupije
