Dosta dragih ljudi umrlo je u ovim danima i mjesecima pandemije. Dobrih i vrijednih Ulcinjana, koji su bili zaštitni znak ovog grada.
Jedan od takvih je nesumnjivo i Osman Leskovac. Mogli ste ga u bilo koje doba dana sresti po Ulcinju, a posebno na Pristanu. Tu je uvijek bio, okružen ribarima i pomorcima.
Osman je vazda bio veseo i nasmijan, spreman da zapjeva stare, lijepe pjesme. Imao je divan glas.
Bio je odličan kuvar, čiji su riblji specijaliteti, bili prava poslastica za nas gurmane.
Bio je i vrijedan član zajednice, uvijek solidaran, spreman da pomogne. Osoba koja je zaista voljela svoj grad. Iz mog iskustva kao obični građanin, ali i kao osoba koja je bila na rukovodećim mjestima u raznim institucijama, mogu slobodno da kažem da je on decenijama čistio Česmu od Skalina (Kronin e shkallave) u Čaršiji i Korzo na Pristanu od žvakaćih guma, i
uvijek govorio: „Bog Vam pomogao što ste nakon toliko vremena opet stavili u funkciju ovu česmu, tako da ću se ja potruditi da to održim i uvijek očistim“.
Stizao je čak i do Kotora.
Nedostajaće nam Osman, njegov dobrota i šarm, štimung koji je znao da napravi.
Ulcinj je od juče duhovno dosta siromašniji. Napustio nas je još jedan veliki boem.
Molimo se da njegova plemenita duša bude u Raju
