Brodovi koji su iz Male Azije, iz grada Mire išle za Bari, u Italiji, početkom maja 1087. godine, transportovali su tijelo sv. Nikole, ali su se od nevremena sklonili u Bojanu. Tijelo tog sveca zaštitnika đece, pomoraca, neudanih đevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, svjećara, zidara, trgovaca, tkalaca, zatvorenika, trgovaca, putnika, bolesnika i umirućih je ovđe bilo zadržano dva dana.
U 14. stoljeću na mjestu đe su stajale mošti sv. Nikole (a koje se tada nalazilo na ušću rijeke), sagrađen je manastir. Današnja crkva nalazi se blizu ruševina starog hrama.
Prije tačno 900 godina, odnosno, 1125. sa grčkog ostrva Hios, preko ulcinjskog zaliva, na putu prema Veneciji, prenijeto je tijelo sv. Isidora.
Tri vijeka ranije, 809. godine, preko Ulcinja je iz Carigrada u Kotor prenijeta glava sv. Tripuna. “Kada je Matija Bonascije kupio ovu relikviju od jednog grčkog monaha, ostavio ju je zamotanu kao trgovačku robu u manastiru sv.Nikole, kod nekog kaluđera kojeg je poznavao. Tu je relikvija ostala, sve dok Matija nije obezbjedio brod za povratak kući. Kada su krenuli put Kotora, imali su mirnu plovidbu, vođeni dobrim vjetrovima. Tek u Ulcinju, zbog uzburkanog mora, morali su da se zadrže dva dana. Tada se more, kao nekim čudom (quasi miraculose), umirilo i Matija je sa glavom Sv.Tripuna mirno otplovio put Zaliva”, zabilježio je biskup Blaž 1227. godine.
