Najteže je pisati i opraštati se od ljudi sa kojima ste odrasli, družili se, školovali se, koje ste poštovali i voljeli. Zbog toga sa posebnim pijetetom, poštovanjem i bolom pišem ovih par redaka o Novaku Živanoviću, mom dragom prijatelju i prijatelju moje generacije.
Prerana smrt Novaka Živanovića je za sve nas bolna, posebno za članove njegove uže porodice, ali i za nas njegove drugove i prijatelje iz osnovne, srednje škole, fakulteta, Beograda.
Bila je to jedna divna generacija uspješnih mladih ljudi koji su se školovali u Beogradu i koji nikad nijesu prestali da njeguju i poštuju svoja prijateljstva. Nažalost, iz te divne generacije su nas mnogi prije vremena napustili i to je za sve nas koji smo još uvijek među živima, bolna činjenica. Smrt je neminovan proces i svi se mi moramo pomiriti sa činjenicom da ćemo jednog dana umrijeti. Međutim, normalna je kada joj za to dođe vrijeme. Za mnoge iz te generacije vrsnih stručnjaka i plemenitih ljudi je bila prerana.
Od juče nema više ni Novaka Živanovića. Zbog toga mislim da je i njegova smrt prerana, tim više zbog bolesti i tužnih događaja koji su zadnjih godina obilježilji njegov životni put.
Novak mi je nekako bio i najbliži, jer smo zajedno upisali studije u Beogradu a i kasnije smo se družili.
Bio je vrstan pravnik, divan i human čovjek. Uostalom, Novak i potiče iz porodice vrsnih intelektualaca i izuzetnih ljudi, plemenitog i posebno snažnog gena porodice pokojnog Ilije Živanovića, koji je bio jedan od prvih direktora i upravnika Srednje škole, pa do njegovog pokojnog brata Raška Živanovića, vrhunskog oficira trgovačke mornarice Jugoslavije, koji je kasnije dugo godina bio jedan od najboljih direktora Gimnazije u Ulcinju.
Ne treba svakako zaboraviti i plemenite korijene njegove majke, tako da je ta snažna genetska kombinacija iznjedrila tako divne i plemenite ljude sa kojima se može dičiti i ponositi čitavo bratsvo porodice Živanović iz našeg Limana, iz našeg Ulcinja. Živanovići su svi plemenitog roda sa posebnim pedigreom, rođeni na samoj pjeni od mora, cijenjeni i poštovanai od svih građana Ulcinja, bez obzira na nacionalnost ili konfesiju.
Novak Živanović će mnogima ostati u sjećanju kao čovjek koji je mnogima pomogao u HTP „Ulcinjska rivijera“ gdje je dugo godina radio. Ne samo kao pravnik i rukovodilac, već i kao čovjek izvanrednih manira, zgodan, šarmantan, uvijek elegantno obučen. Volio je da nosi šešir i onako visok djelovao je zaista markantno, elegantno i otmjeno.
Novak će svima nama ostati u sjećanju i siguran sam da ga mi iz njegove generacije nećemo nikad zaboraviti.
Neka je njegova plemenita duša u Raju.
