Sjećanje na dobre i plemenite ljude je bogougodno djelo. Mislim da u mojim knjigama čuvam neka sjećanja na mnoge plemenite ljude koji su dali značajan doprinos svojim radom i svojim bivstvovanjem, da ih se sjećamo i da ih ne zaboravimo. Mislim da su sjećanja, ta živa memorija grada, osobenost našeg prelijepog Ulcinja, posebno u turizmu koji je u ona zlatna vremena prošlog vijeka činio da se mi zaista ljepše, slobodnije i bogatije osjećamo.
Jedan od protogonista tog vremena je bio i rahmetli Safet DIVANOVIĆ, koji je preminuo u avgustu ove godine, ali koji je ostavio dubok trag svojim djelovanjem i svojim znanjem i umijećem. Zbog ovakvih ljudi isplati se živjeti bez obzira na ovako turbulentna vremena, jer ako ih zaboravimo – sve te dobre i plemenite ljude sa kojima smo dijelili jedan dio ovozemaljskog života, tako brzo prolaznog svijeta, onda smo zaboravili same sebe. Zbog toga se rado sjećam ovog divnog čovjeka, vrhunskog turističkog radnika iz onih zlatnih vremena našeg elitnog turizma.
Preminuo je u Zagrebu, u 85. godini, okružen ljubavlju i pažnjom svoje predivne žene Sonje, te svoje tri prekrasne kćeri, ali sam siguran da su njegove misli uvijek bile okrenute Ulcinju.
Vjerujem da se ovdje najljepše osjećao, posebno u bašti njegove nekadašnje vile na Pinješu, okrenute Otrantu i horizontu.
Nakon odlaska iz Ulcinja Safet je često je dolazio u Ulcinj i u maju 2022. godine sreli smo se ispred hotela “Otrant“ na Velikoj plaži. Po običaju, napravio sam zajedničku fotografiju i evocirali smo sjećanja i nostalgiju za onim starim dobrim vremenima.
Safet je bio sjajan turistički radnik, vrstan organizator te “mozak i duša“ Hotelsko-turističkog preduzeća „Ulcinjska rivijera“, giganta pod dirigentskom palicom Miška Mirovića. Cijenili su ga i poštovali svi. Za svakog radnika je imao lijepu riječ i osmjeh, jer on nikad nije znao da podigne ton. Dovoljno je bilo da vidite taj njegov osmijeh i onu čuvenu riječ ”vlau” (brate) i da razumijete poruku. Safet je bio tih, miran, zgodan i markantan, ali skroman čovjek, otmjenih manira i ponašanja.
Dok sam ja bio predstavnik “Kompasa” iz Ljubljane bolje smo se upoznali i sarađivali. Tek tada uvidio koliko taj čovjek poznaje turizam i turistička kretanja.
Kasnije je jedno vrijeme Safet bio i predstavnik Turističkog saveza bivše Jugoslavije u Holandiji (Jugotours Amsterdam), gdje je, van svake sumnje, dao veliki doprinos dolasku velikog broja turista iz te bogate zemlje kod nas. To smo i mi osjećali po većem dolasku Holanđana, jer on svoj voljeni Ulcinj nije nikad zaboravio.
Zbog svega ovoga isatujem posebno poštovanje prema njegovoj ličnosti.
Mislim da veliki turistički radnici i divni ljudi. kao što je bio sada već rahmetli Safet Divanović, naročito u eri ovakvog turizma, moraju služiti kao primjer budućim generacijama. Njegova porodica i mnogi Ulcinjani i Barani, gdje živi najveći dio njegove familije, mogu i moraju biti ponosni na njega i njegovo djelo.
Ovih par redova sam napisao kao pijetet i poštovanje na ovog sjajnog turističkog radnika. Naravno, moje duboko saosjećanje, te poštovanje i iskreno saučešće njegovoj porodici, g-đi Sonji i njegovim kćerkama.
Uvjeren sam da dijelim mišljenje velike većine građana Ulcinja da će ime Safeta Divanovića biti obilježeno zlatnim slovima u analima zaslužnih građana našeg grada. Jer, podvižnike tipa Safeta Divanovića ne smijemo nikada zaboraviti.
