Javor je vjerovatno više od hiljadu godina star. Ogroman je. Ja nijesam stručnjak da bih mogao da procijenim, ili da dam bilo kakav sud o njegovoj starosti, međutim, kada čovjek pogleda u njegovu unutrašnjost, ostaje fasciniran velikim prostorom.
Unutra je još uvijek neko crnilo, od vatre koja srećom, nije uspjela da ga skroz zahvati. Kažu da je jednom pokušao neki “umobolni” čovjek da ga zapali,
međutim, izgleda da su ga “vile”, koje po narodnom predanju, žive u njemu i njegovoj okolini, posebno kod njegove česme, otjerale i ugasile vatru. Tako, da ovo čudo prirode još uvijek mami svojom monumentalnošću rijetke prolaznike…
Javoru je zaista teško prići, pošto je put koji je nekad vodio od Limana prema ovom dijelu maslina, skoro potpuno obrastao u žbunje i šipražje. Sa Meteriza poneko i siđe, ali i oni su sada rijetki. Može se doći i prići putem koji ide prema Valdanosu, ali se opet mora na jednom mjestu silaziti i skrenuti na dolej, no, mora se poznavati taj kraj. Sve u svemu, za obične “smrtnike”, turiste I prolaznike je još uvijek teško dostupan.
Da kažem još par riječi o česmi kod”Javora”. Vjerovatno je izgrađena negdje nakon dolaska Osmanlija 1571. god, kao uostalom, i svi manje više, danas sačuvani objekti koji se nalaze u našem kulturnom nasljeđu.
