(Još jednom povodom neuspjele “nominacije” naše Citadele za UNESCO)
Moram da izrazim razočarenje odnosom kompetentnih organa, jer ne pozivajući mene, kao čovjeka koji više od 30. godina govori o UNESCOU, još iz vremena kada većina od ovih mladih političara i „eksperata“ nije ni bila rođena, a koja je, nažalost, vodila ove stručnjake kroz Stari grad i Citadelu, pokušavajući da objasni svjetskim stručnjacima našu istoriju, kulturu, običaje i sve što je potrebno kako bi ti stručnjaci stekli pravu sliku, možda ne bi uvećala naše šanse za UNESCO, ali je sigurno umanjila njihova saznanja o nama i o našoj CITADELI.
Govoriti o tome koliko naši mladi političari, ali i političari i “stručnjaci” iz Ministarstva kulture, koji su bili u pratnji delegacije UNESCO-a iz Pariza, govoriti o tome koliko oni imaju znanja i iskustva da prezentiranju istoriju, kulturu, tradiciju i arheološke nalaze sa dijela CITADELE , koji su vidni na svakom njenom dijelu i koji decidno govore o venecijanskom utvrđenju, je veliki izazov i odgovornost, preveliki zalogaj za sve njih. Podsjećam da ovi mladi političari u Stari grad ulaze i dolaze samo na razne svečanosti. Toliko, koliko ih Stari grad i mi koji u njemu živimo, interesuje.
Uzgred ja sam i Predsjednik Udruženja „KALAJA“ i čovjek koji živi u Starom gradu, a da ne govorimo o tome da ja vodim, kao licencirani vodič Crne Gore, eksperte, novinare i medije, naučnike, političare kroz Stari grad, Crnu Goru i region. Da su me pozvali, rado bi im sve zasluge da smo se kojim slučajem upisali u listu UNESCO-a, javno prepustio njima. No, kad tad će se naša CITADELA upisati u Listu UNESCOA, dok ćemo svi mi ukolito to doživimo, prepustiti drugima da procjene svačiji učinak.
Obrazloženje i mišljenje ovih eksperata „da venecijanski sloj u Ulcinju nije očuvan u mjeri da potvrđuje autetičnost i integritet“ je van pameti. Najveći stručnjaci bivše Jugoslavije, Pavle MIJOVIĆ, Đurđe BOŠKOVIĆ i Mirko KOVAČEVIĆ, namjerno ne pominjem njihove titule , se „prevrću“ u grobovima od ovakvih gluposti. To što ima i drugih dodatih slojeva u tom dijelu Citadele ne umanjuje njenu vrijednost, naprotiv.
Zbog toga moram da izrazim razočarenje, ne toliko nominacijom od strane Vlade i njenih »stručnjaka« iz Ministarstva kulture, jer nama je još u samom startu bilo jasno da neće biti velike »nominacije « CITADELE« s obzirom da nije potrošen nijedan euro za njeno uređenje. Obećanih 30.000 eura od strane ovog Ministarstva za njeno uređenje pred nominaciju, ili nije uplaćeno, ili je odletjelo negdje drugo. Pouzdano znam da ovdje nije uložen nijedan euro.
Dakle, bez ulaganja u njenoj pripremi nije moglo ni biti uspjeha. Zato je meni jasno da nije bilo nekog velikog interesovanja od strane Vlade da se naša CITADELA upiše na ovu famoznu Listu. Upis Kotora, po drugi put, je, naravno, velika stvar i fama koja je vrijedna za našu Državu, međutim, upis još nekog drugog grada u konkretnom slučaju naše CITADELE, ispod čijih temelja je 2500 godina istorije, je svakako, još veće bogatstvo i još veći imidž za našu Državu.
Tako treba razmišljati, zapravo tako moraju razmišljati političari, pa čak i ministar, koji nije samo političar već i vrstan stručnjak. Prilikom jednog kratkog susreta, djelovao mi je kao iskren i pametan čovjek, te zbog toga je morao po mom skromnom mišljenju najmanje da izdvoji svoje mišljenje.
Na samom kraju, još jedanput zahvalnost damama Lidiji LJESAR i Anastaziji MIRANOVIĆ, koje su bile inicijatorke prijedloga ove nominacije.
