Dok sam njima pričao o nama i o našem gradu, o našoj kulturi i našem suživotu, još uvijek su bila svježa obećanja….doduše, bio je 1. april 2006 godine… komentar ću napisati kasnije…
Već nekoliko dana razmišljam što da napišem, a da ne ponovim, ili da ne ponovim ono, što je još poneko o ovome napisao. Mnogi su prije mene, ali, i ja sam na mnogim TV emisijama, i raznim elektronskim medijima pisao i govorio o ovoj temi. Međutim, ja se često držim one Geteove, da je “uvijek dobro ponavljati”, jer ko zna, čak i ova vlast, može jednom nešto i naučiti na našem primjeru, dok, uvijek postoji mogućnost da nekima proradi i savjest. Možda, je najbolja i najadekvatnija riječ, koja bi iskazala prava osjećanja većine stanovništva našeg grada, bez obzira na konfesije i nacionalnost,”RAZOČARENJE”. Mislim da je narod prije, ali i poslije Referenduma, posebno, ovdje kod nas, nakon suludih ratova i raspada, naše Velike nam zemlje, očekivao nekakvo “uskrsnuće”. Narod je ovdje vjerovao i nadao se, da će vlast ispuniti dio obećanja i da će ovom gradu, makar malo vratiti nekadašnji stari sjaj. Međutim, sve je ostalo na obećanjima centralne vlasti, kako bi se glasalo na Referendumu. Za osam godina od 21.maja 2006., dakle od Referenduma pa do danas, stanje je još gore, grad je zapostavljen bez jasne perspektive za jedan dugoročniji razvoj i “uskrsnuće”. Planovi za razvoj i “megalomanske investicije” se nalaze samo kao mislene imenice, u glavama lokalnih političara.
Podsjećam da je Ulcinj do devedesetih godina prošlog vijeka, bio prva turistička destinacija sa milionima noćenja stranih gostiju, i sa preko 40 odsto turističkog prometa, na nivou Crne Gore. Očekivali smo i nadali se, da će Referendum u maju 2006. godine donijeti preokret, i da će narod i grad, koji je sa preko 90 odsto glasao ZA na Referendumu, konačno dobiti nagradu. Narod je vjerovao da će se kapitalne investicije okrenuti našem gradu, posebno, kada je 1.aprila naš grad i imao ovako visoku posjetu. Vlast je bila svjesna da će se ovdje prelomiti. Naravno, oni su to znali, za razliku od nas, koji smo se tome i nadali. Međutim, nije isto znati i nadati se. Ispalo je po onoj narodnoj, o “1. aprilu” kao danu, gdje narod voli da se našali. Očigljedno je i ova Vlast, u kojoj bi i čuveni srpski pisac Radoje Domanović, imao bezgraničnu inspiraciju, sve ovo znala i isplanirala. Naravno, ne treba griješiti dušu i svaliti svu krivicu samo na njih, jer je ona u domaćim političarima uvijek imala, prave servilne pomoćnike. Njima je borba za vlast i oko vlasti, uvijek bila na prvom mjestu, iznad svega ostaloga.
Podsjećanja na razne štetne privatizacije, rasprodaju i rušenje hotela i ugostiteljskih objekata, razni tenderi oko Valdanosa, Velike plaže, Ade Bojane, i razaranja od Solane, pljačke naše obale od strane Morskog dobra, i svega ostalog vrijednog, dovelo je do toga da je Ulcinj danas potpuno na margini razvoja Crne Gore.
Zbog svega ovoga, nijesam ni htio da napišem komentar na ove fotografije nekad “NADE”, u kojima sam i ja bio sudionik, ali samo jedan sat. Hoću i da se pohvalim, svoj sam posao maestralno obavio, pričao sam im i svi su me sa posebnom pažnjom slušali. Priznajem, imao sam i inspiraciju, jer sam tada i u mojoj knjizi, hvalio i pisao o Referendumu.
I na samom kraju još par rečenica, jer moram završiti temu o kojoj mogu još mnogo štošta da napišem, a da uvijek ostane još nedorečenog. Uskoro će u Ulcinju biti opet izbori za “Vlast”. Namjerno sam napisao velikim slovom, jer vlast je moć, novac i unosna profesija.
U medijima sam pročitao da u Ulcinju ima oko 19. 000 birača, što je notorna NEISTINA, da ne upotrijebim onu drugu težu riječ, iz Vukovog riječnika. Ulcinj, se smanjio gospodo. 2006. je u Ulcinju sa okoljinom bilo oko 24000 stanovnika, danas je ta cifra oko 19.000 dakle, stanovnika, a ne glasača. Za one koji to ne znaju, ovih 5000 je emigriralo, tako da danas imate sela koji gravitiraju prema Ulcinju, gdje nema više nikoga. Po nekim računicama, čak i ovako slabih matematičara kao što sam ja, na devet partija, koliko je prijavljeno u borbi za “VLAST”, nije teško izračunati koliko će ko dobiti glasača, s obzirom na mali broj glasača…Neću da prognoziram, dakle, jer bi to bilo previše za mene…
