U našu redakciju stiglo je sljedeće reagovanje predsjednika Društva prijatelja Starog grada “Kalaja” Ismeta Karamanage koje integralno objavljujemo.
Moram da se kratko osvrnem na tekst koji je potpisao NVO “Mogul” vezano za gradnju u Starom gradu, bez želje i namjere da se upuštam u bilo kakvu polemiku sa mojim prijateljima iz Mogula. Jer, njihovo reagovanje uzimamo i shvatamo veoma ozbiljno i moram priznati da nas raduje činjenica, da se brinu i o nama, s obzirom da se radi o Starom gradu, mjestu našeg življenja.
To, koliko ta gospoda znaju i poznaju pravne norme i propise u građevinarstvu koji vladaju u sredinama kao što je naš Stari grad, o kakvoj se to »divljoj gradnji« radi, ili kakva se to »tragedija« dešava kod nas, kada renovirate svoju kuću ili kada gradite na mjestima gdje su bile kuće, prepuštam njima.
Međutim, bez obzira na to, mi cijenimo mišljene MOGULA i zahvalni smo im na savjetima i brizi o našem Starom gradu. Nema sumnje da je Stari grad baština svih nas i zbog toga mislimo da su u pravu, kada ih to interesuje, jer se radi spomeniku naše kulturne baštine. Naravno, svjesni smo i mi da je Stari grad na nekim mjestima doživio devastaciju, ali oni bi morali da znaju da je do toga došlo, uz dozvolu kompetentnih organa i naše Države i naše opštine. Kao Udruženje, uvijek smo reagovali, na svim medijima, pisanim i elektronskim. Naše reakcije su bile pravovremene, međutim, kao nevladino udruženje nijesmo imali niti imamo uticaja, a gospoda iz Mogula bi trebali da znaju da ova Država ima institucije sistema, koje su bile dužne da reaguju, posebno kod izgradnje objekta u donjem dijelu Starog grada, objekta koji je imao legalno sve dozvole i saglasnosti. Zašto se drugačije radilo tu ili na nekim drugim objektima? Podsjećam ovu gospodu da ministri kulture, ili njihovi službenici, kad god su u rijetkim prilikama posjećivali Ulcinj, uvijek su se sastajali sa političarima, dok u Stari grad skoro nikad nijesu dolazili. Nas, kao Udruženje nijesu nikad ni kontaktirali, izuzev dr. Čeda Markovića, bivšeg direktora Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja, sa kojim smo imali korektne i dobre odnose. Dakle, ne može se nama spočitavati da nijesmo reagovali ili da nijesmo radili na očuvanju Starog grada.
Naprotiv, Udruženje »Kalaja« je 1994. god. sa tim ciljem upravo i osnovano.
Osnovni i fundamentalni cilj našeg Udruženja je bio i ostao revitalizacija, restauracija i valorizacija Starog grada za jednu bolju turističku ponudu, s tim da se sačuva njegova autetičnost. Gospoda zaboravljaju da je najmanje dato sredstava iz sredstva pomoći i solidarnosti za obnovu u našem Starom gradu, u odnosu na ostale gradove našeg primorja. Dok je država druge stare gradove revitalizovala i restaurirala, nama je komunistički režim toga vremena prijetio iseljavanjem. Kasnije, kada smo uspjeli da se vratimo u naše porušene kuće, dočekao nas je maćehinski odnos. Zbog toga smo bili prinuđeni da sami gradimo i da se zbog toga često i griješilo u poštovanju propisa. Nijesmo imali ni instrukcije ni savjete. Stari grad je specifičan i težak u ovakvim okolnostima za življenje, uzimajući u obzir lošu i dotrajalu infrastrukturu. No, bez obzira na sve, mi koji smo tu rođeni privilegovani smo što tu živimo.
Da li možda znate koliko je sredstava Opštinskim budžetima planirano zadnjih godina za Stari grad, i koliko je od tih planiranih utrošeno na Stari grad. Ako izuzmete rijetke popravke javne rasvjete, nijedan euro nije potrošen! Zbog toga smo srećni smo što se nakon 35 godina od zemljotresa na ovamo, uklanjaju ruševine, i na njihovim mjestima niču nove kuće. Gradi se na mnogim mjestima po propisima i standardima koji važe u ovakvim sredinama (kamen, drvo, željezo, mali prozori sa voltovima, tesani kamen). Grade ih vrsni arhitekti. Vama je to »dalja devastacija« i » tragedija«. Moguće je da se vi bolje razumijete u izgradnju objekata od arhitekata kojima je to posao.
Poštovane kolege, mislim da bi pametnije bilo usredsrediti Vašu energiju na Valdanos, na Solanu. Tu ste bili uspješni i mi i smo vam se rado pridružili. Zbog toga pridružite se i vi nama pozitivno. Budite srećni kada se svaki kamen koji je bio nekad na nekoj kući, na nekom zidu, kada se ponovno vraća na staro mjesto, budite srećni što se uklanjanju ruševine i što se polako vraća i normalizuje život u našem Starom gradu.
Valorizacija ovog spomenika naše kulture, ali i pristojnije mjesto življenja za nas i naše goste, jeste naš cilj. Nadamo se da se u tome slažemo.
Što se tiče UNESCO-a, sumnjam da poznajete tu oblast bolje od nas. O tome govorimo od osnivanja našeg Udruženja.
- godine smo dobili saglasnost od Predsjedništva Republike Crne Gore da se mogu preduzeti koraci, ka pripremi Starog grada Ulcinja za njegovu nominaciju za tu prestižnu instituciju UN. Imali smo saglasnost i kompetentnih organa naše Opštine. Međutim, to nije bilo dovoljno. Bez izdvajanja materijalnih sredstava, sve je ostalo samo na tome. Sada je došlo vrijeme da se naša želja ostvari. Biće nominacija gornjeg dijela, Citadele, Škalaje, Venecijanskog utvrđenja, i to zahvaljujući gospođama Lidiji Lesar i Anastaziji Miranović, kao i Ministarstvu kulture. Sebe ne pominjem, jer sam ja samo jedan od onih Starograđana koji nikad nijesu prestali da se nadaju da ćemo biti u UNESCO-u i da će doći bolji život za nas koji smo sada tu, ali i za one koji će poslije nas živjeti među ove drevne zidine.
