„Ulcinjski Stari grad je dio okvira koji je važan na evropskom nivou”, rekao je poznati francuski arhitekt Benžamin Muton.
I zaista: samo kroz eksponate arheološke, etnografske i umjetničke zbirke ulcinjskog Muzeja, može se plastično pratiti život ovog grada osnovanog prije 25 stoljeća. Još su takođe vidljivi slojevi velikih kultura i civilizacija koje su ostavile svoj trag u ovoj zanosnoj urbanoj posudi. Zato je Muton izveo tako važan zaključak poručujući Ulcinjanima i onima koji kreiraju politiku da jedan euro uložen u kulturnu baštinu vraća od sedam do devet eura.
Iako se opravdano hvale Starim gradom, njegovom istorijom i tradicijom, decenijama Ulcinjani, ipak, malo čine da se ovaj prostor obnovi i valorizuje u ekonomskom i svakom drugom smislu.
Predsjednik Društva prijatelja Starog grada “Kaljaja” Ismet Karamanaga kaže da je ova urbana građevina jedna od najljepših na Mediteranu, jedan je od rijetkih gradova u kojem se živi i koji je stalno nastanjen. “Istina, nije dovoljno restauriran, zapostavljen je od svojih žitelja. Ali, i od onih koji su u njega morali više ulagati da bi se renovirao i restaurirao kao ostali gradovi našeg primorja. No, to je već druga priča”, ističe profesor Karamanaga.
On ipak dodaje da su ovu istorijsku jezgru koja je temelj našeg identiteta i naše povijesti, sačuvali upravo Starograđani.
I prema dokumentima crnogorske Vlade, Stari grad Ulcinj ima nacionalni značaj.Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore donijela je prije sedam godina rješenje kojim se utvrđuje status nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja za Stari grad Ulcinj.
Navodi se da on predstavlja jedinstvenu urbanu cjelinu sa primjerima arhitekture različitih epoha, sa dominacijom graditeljstva iz perioda vladavine Mlečana i Turaka, u okviru kojeg se nalazi oko 220 objekata. Kako se ističe, evidentni proces degradacije tog kulturnog dobra nije izazvala prirodna nepogoda, već ljudski faktor.
,,Stari grad je očuvao urbanističku koncepciju i pored izvjesnih promjena na nivou pojedinačnih objekata“, dodaje se u tom dokumentu i zaključuje da se mora izraditi konzervatorski projekat sanacije sa ciljem uspostavljanja kontinuirane zaštite i održive namjene ovog kulturnog dobra.
Ono što je ipak najvažnije jeste da grad nijesu zidine nego ljudi. “Ali, naš moral i naša praksa ostaje na fasadama. Zaboravljamo ljude i kako je tim ljudima živjeti u starim gradskim jezgrama”, kaže prof. Ivo Babić.
On tvrdi da konzervatori i projektanti nameću ljudima skupe obnove umjesto da im pomažu. “Njihova pamet zastaje na fasadama. Nije samo bitan romanički prozor, gotika nego ljudi koji su unutra. Kuća bez ljudi propada u par godina. Neko mora otvoriti te škure, netko mora živjeti. Grad je živo biće”, zaključuje profesor Babić.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Stari grad – prošlost oživljena sa mladima, kulturom i medijima”, koji finansira Turistička organizacija (TO) Ulcinj. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul Info“ i ne mora nužno odražavati stavove TO.
