Rat između Izraela i Palestine, koji je eskalirao u 2024. godini, pokazuje suštinsku slabost međunarodnih institucija i nesposobnost svjetskih lidera da djeluju u ključnim trenucima. Uprkos kontinuiranim apelima za mir, stvarnost je jasna: međunarodna zajednica, uključujući UN, ostaje nemoćna pred licem brutalnih sukoba koji odnose hiljade nevinih života.
U septembru 2024. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija još jednom je postala pozornica za globalne lidere, dok je svijet bio suočen sa eksplozijom nasilja na Bliskom istoku. Iako je više od stotinu šefova država raspravljalo i raspravlja o raznim krizama, uključujući one u Ukrajini, Sudanu i na Bliskom istoku, u središtu pažnje bili su sukobi u Gazi i Libanu, gdje su izraelski napadi na Hezbolah rezultirali stotinama mrtvih civila. Generalni sekretar UN-a, Antonio Gutereš, ponovio je da je dvodržavno rješenje jedini put ka trajnom miru u regionu. Bez njega, upozorava, svijet će nastaviti u beskonačan ciklus nasilja i nestabilnosti. Njegova izjava jasno odražava frustraciju međunarodne zajednice koja, uprkos desetljećima rezolucija i pregovora, nije uspjela da postigne trajan mir između Izraela i Palestine.
Sukob je postao simbol nemoći UN-a, koje su i dalje sputane vetom stalnih članica Savjeta bezbjednosti, kao i neodlučnošću ključnih aktera da preduzmu suštinske korake. Situacija u Gazi, gdje je humanitarna kriza dostigla svoj vrhunac, izazvala je međunarodne osude. Mnoge zemlje, uključujući Indiju i Saudijsku Arabiju, pozvale su na hitan prekid vatre, naglašavajući “neprihvatljivu” skalu civilnih žrtava. Međutim, ovi apeli su, kao i mnogo puta ranije, ostali prazne riječi. Izraelska vlada, predvođena Benjaminom Netanjahuom, nastavlja da brani svoje akcije tvrdeći da se suočava sa egzistencijalnim prijetnjama, prije svega od Hamasa, kojeg opisuje kao “ratnu mašinu” podržanu od strane Irana.
Konstrukt dvodržavnog rješenja, koji se decenijama promoviše kao jedini održiv put ka miru, sada se čini sve daljim od ostvarenja. Kritika filozofa Jürgena Habermasa o međunarodnim institucijama kao “tigrom od papira” nikada nije bila jasnija: institucije poput UN-a postale su birokratski entiteti koji izdaju saopštenja, ali ne uspijevaju da preduzmu stvarne akcije na terenu. Dok nevini ljudi nastavljaju da ginu, međunarodna zajednica stoji sa strane, nesposobna ili nevoljna da preduzme konkretne mjere. Iako je bilo apela za hitne humanitarne akcije i pokušaje posredovanja u miru, svi ovi napori djeluju nemoćno pred kompleksnošću regionalnih i globalnih interesa.
Svijet je u 2024. ušao sa više rata i nestabilnosti nego ikada prije, a Izrael i Palestina ostaju srž tog globalnog sloma. Ako se nešto ne promijeni uskoro, strah je da će sljedeće generacije svjedočiti istom nasilju, dok svijet i dalje bude nemoćan da nađe rješenje. Kako stoje stvari sada, pitanje je ne hoće li međunarodna zajednica djelovati, već kada će konačno priznati svoj neuspjeh.
