Ulcinjani i Barani su na rad u svoje maslinjake odlazili kao na hodočašće, uvjereni da ulaze u sveti prostor. Jer, radi se o blagoslovljenoj biljki koja se nebrojeno puta pominje u svetim knjigama.
U Baru se zore starim maslinama kojih je oko 110.000, ističu da je zapravo maslina ime Bara i posebno se diče Starom maslinom na Mirovici, koja je zasađena u 3. vijeku p.n.e., odnosno još u antička vremena.
Susret sa kojom, kako piše češki naučnik František Šistek, navodi praktično svakog čovjeka na razmišljanje o životu, kontinuitetu i smislu postojanja. “Stara maslina je tamo đe jeste, tamo đe je uvijek i bila. Tamo će vjerovatno biti i nakon nas. Stoji i postoji. Svjedoči i šapuće o sudbinama, onima koji čuju“, dodaje ovaj akademik.
Ulcinjani su takođe uvijek goste rado vodili u obilazak svoje predivne maslinade, jedinstvenog kompleksa koji broji oko 85.000 starih stabala autohtone sorte „žutice“.
Naučno je dokazano da je ulje koje se dobija od starijih stabala karakteristično, odnosno kvalitetnije i vrijednije od ulja dobijenog od mladih stabala.
Njemački ekolog Mihael Miler kaže da svako staro stablo masline vrijedi koliko jedan hotel. Ona su, dakle, neizmjerna blaga ovih gradova, jedan od važnih temelja našeg identiteta, autentičnosti i autohtonosti.
Polazeći od tih postulata mnogi dobri ljudi su odlučivali da jedan dio maslina ostave kao zavještanje (vakuf) religijskim organizacijama uvjereni u staru istinu: što čovjek pojede, to uništi, što obuče, to pohaba, a što da u dobrotvorne svrhe to ga ovjekovječi.
Samo u posjedu Islamske zajednice u ove dvije opštine nalazi se oko šest hiljada stabala maslina. “U pohvali im služi što zavještaji ne propadaju, nego se čuvaju, od koljena na koljeno i namijenjenoj svrsi koristi donose”, zapisao je početkom 20. v. hroničar Marko Dragović.
U maslinjacima su lijepo uređeni putevi i kaldrme, na desetine kilometara suhozida, mnogo izvora vode. Sve donedavno nije bilo ni žica ni pregrada, a odlično se znalo čije je što. Kao što je i plodova i ulja, u godini kada je bila dobra berba, bilo i za bogataša i za siromaha. Naravno, i za izvoz.
Iz respekta prema maslini, nije pod njom nikada obavljana mala, a naročito ne velika nužda.
Kao što se u maslinjacima nikada nije gradilo, već samo na njihovim obodima. To je, na primjer, slučaj sa vilom rustikom (villa rustica), odnosno ljetnjikovcem koji je u 6. vijeku sagrađen u pitomom selu Kruče. Riječ je o prvoj reprezentativnoj civilnoj građevini na ovim prostorima iz kasne antike i ranovizantijskog perioda, na samoj obali mora, na prostoru koji je zbog izuzetnih prirodnih uslova, veoma blagotvoran po ljudski organizam.
Tekst je urađen u sklopu projekta „Interkulturalni prikazi“, koji sprovodi NVO „Ul info“, uz finansijsku podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.






