Neumorni istraživač, akademik Pavle Mijović, zapisao je da se Bar i Ulcinj višestruko međusobno dopunjavaju tokom istorijskog razvoja. „Njima su jako bliski, ako ne i identični, geološka prošlost, klima i oblici živog svijeta. Njihov je reljef predodređen položajem naselja u priobalnom pojasu ispod planinskog masiva Rumije koji ih odvaja od prirodnog zaleđa – Skadarskog jezera. I jedan i drugi grad otvoreni su prema Otrantskim vratima kojima se iz Jadranskog prelazi u Jonsko, odnosno Sredozemno more, zbog čega su i oba organski srasla sa susjednim mediteranskim civilizacijama“, navodi pomenuti autor.
U vremenima mira i stabilnosti Ulcinj i Bar postaju privlačni centri, posebno za stanovnike iz unutrašnjosti, ali nikada nije bilo previše pompe, raskoša i lažnog sjaja. Imali su sreću što su velike imperije na ove prostore došle u vremenima svoje zrelosti.
Zadivljujuća je opstojnost i otpornost ovog stanovništva u često nepovoljnim okolnostima. Jer, preživjeti strašne elementarne nepogode i katastrofe, ratne sukobe u neposrednoj blizini, silne osvajače, uprkos svemu održati se i razvijati, pa to je zaista pravo čudo.
A ploviti okeanima života, preko svakodnevnih izazova i problema ka Istini nije nikada bilo niti je i danas moguće bez duhovnog kompasa. Kad spoznate istinu, tek tada možete odabrati ispravno vladanje i put, odnosno pravu maršrutu. I to je uvijek bio ideal u Ulcinju i Baru: opremi svoj brod, ukrcaj koga hoćeš, plovi kuda te volja, i mirno ti more! I daj svakome njegovo pravo.
Neprivlačenje pažnje, etnička i vjerska mimikrija i iskazivanje lojalnosti državi bili su takođe način da se obezbijedi manje-više normalna egzistencija u vremenima nesigurnosti, ali i nada da će sve proći, te da će oni ostati slobodni, očuvati vlastitu egzistenciju i svoj pogled na svijet oličen u integrativnoj komunitarnoj ideologiji.
I Ulcinj i Bar otvarali su se trgovačkim i pomorskim vezama i kulturnim uticajima i prema mediteranskom i balkanskom prostoru. Oni slijede civilizacijska kretanja i ključnu formulu suživota ovih prostora: da su društva utemeljena na pravdi i da nijesu ksenofobična. Bilo je tu uvijek ljudi drugih boja kože, ali su oni bili dio ovih gradova, integrisani u društveni i kulturni život. Naprosto, stanovništvo se bilo naviklo na različite rase, jezike i konfesije. To je ostavština i velikih imperija čiji su dijelovi bili, ali prvenstveno vlastite tradicije.
Ta vjekovna mješavina nacija i rasa u kojoj svako po nešto daje stvorila je građanina, Baranina i Ulcinjanina. I oni će to ostati ako uspiju očuvati čvrsto jezgro interkulturalizma, nalik onom kamenju na vrhu Rumije, koje i dan danas traje i svjedoči pozitivne povijesne procese i mijene o kojima ovđe svjedočimo.
Kao i istorijski potvrđenu činjenicu: duh suživota i solidarnosti se upravo u najtežim vremenima obnavlja.
(Ovaj tekst je nastao u okviru projekta promocije interkulturalizma u Ulcinju i Baru, koji finansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija (MJUDDM), iz Fonda za podsticanje medijskog pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove MJUDDM.)
