Interkulturalnost je model ljudskog ponašanja u situacijama kada dolazi do susretanja kultura. U tom kontekstu kulture se posmatraju kao otvoreni entiteti koji se izgrađuju u uzajamnosti i koji su skloni kretanju i promjenljivosti.
Etničke skupine i kulture koje se nalaze u interakciji ne gube svoj prvobitni etnički identitet, već dolazi do stvaranja nove kulturne sinteze. U procesu komunikacije interkulturalnost omogućava pojedincima i grupama sticanje novih znanja, te im je kroz nova znanja omogućena uzajamna identifikacija različitosti.
Za razliku od multikulturalnih, u interkulturalnim društvima je prisutan visoki stepen interakcije, razmjene i međusobnog poštovanja tradicije, normi i vrijednosti drugih. Prefiks “inter“ viđen je kao indikator susretanja i suživota kultura kao varijeteta koji uvijek podrazumijevaju i znanje o samome sebi i razumijevanje drugog i drugačijeg.
Stoga bi termin multikulturalnost, u javnom diskursu kod nas, trebao biti zamijenjen tačnijim pojmom – interkulturalnosti koji se temelji na razvijenom pluralizmu što podrazumijeva višesmjernu, dobrovoljnu i razvijenu komunikaciju pri čemu su kulturne, vjerske, jezičke i etničke zajednice u ravnopravnom odnosu.
Ukoliko prihvatimo formulaciju po kojoj je interkulturalna komunikacija kadra da otvori novi prostor, a interkulturalna kompetencija znači sposobnost da se taj novi među-prostor kreira putem otvorenosti, empatije i tolerancije, onda se i misija “interkulturalnosti” ukazuje kao kreativni angažman, kao kontinuirana akcija u smislu podešenosti za poništavanje zatvorenosti i konačnosti stigmatizirajućih banalnosti i zadatih obrazaca, kao podešenosti za prepoznavanje mentalnih megalopolisa u nama i oko nas, kao autentično prepoznavanje koje je uvijek i uzbudljivo otkrivanje novoga – u nama i u drugima.
Interkulturalnost se odnosi na sposobnost da se iskusi kulturalno drugačije, ona uključuje zainteresovanost, otvorenost, znatiželju i empatiju prema ljudima iz drugih kultura.
Istorija je svjedok da su se narodne zajednice na ovom prostoru razvijale u prožimajućem odnosu s ostalim lokalnim kulturnim, vjerskim, etničkim i jezičkim identitetima. Ovdje su se uvijek u prošlosti, baš kao i danas, preplitali uticaji Istoka i Zapada kreirajući jednu multikonfesionalnu oazu, spoj različitih iskustava i uticaja, koji su ostavili neizbrisiv trag u našoj kulturi i tradiciji.
U tom međuvjerskom i multikulturalnom prožimanju, u tim nepisanim pravilima, utemeljena je naša posebnost, vlastiti i kulturni identitet kao osnova za poimanje kolektivnog i tolerisanje različitog. U tome je čar i ljepota ne samo prošlosti, već i današnjice. Takvom interpretacijom njeguju se one vrijednosti prošlosti na koje smo svi ponosni i koje trebamo živjeti.
Zato su Ulcinj i Bar, sa svojim širokim zaleđem, važni gradovi na mapi interkulturalnosti ne samo na istočnoj obali Jadrana, već i na čitavom Mediteranu.
Tekst je urađen u sklopu projekta „Interkulturalni prikazi“, koji sprovodi NVO „Ul info“, uz finansijsku podršku Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost autora i ni na koji način ne odražava stavove donatora.






