Otvorena vrata, prazan hodnik, ni pacijenata ni ljekara. Na samom kraju hodnika jedna medicinska sestra koja vas upućuje na “Hitnu”. Mještani su navikvi na ovakav nerad i na ovakvo ponašanje, međutim, turistima, posebno strancima je to neobično i čudno. Ali šta ćete, kažu, ovo je Balkan i na tome se sve završava. To što mi pretendujemo da budemo dio Evropske zajednice, je za neke od nas manje važno. Bitni smo mi i radno vrijeme koje nama odgovara, a nikako gostima i turističkoj sezoni, koju vjerujem i zdravstvo čeka.
I ja sam danas molio za jednu malu uslugu. Upućen sam na “Hitnu” i ako nisam bio baš za “Hitnu”, ali poštovao sam proceduru. Mislio sam, i iskreno se nadao, obzirom da sam mještanin, da ću brzo obaviti posao. Međutim u” Hitnoj” je samo jedna vrijedna dama na šalteru radila, dok su ostali, uglavnom, uključujući i jednog ljekara, razgovarali i gledali TV. Ne bi u tome ni bilo ničeg čudnog, jer mi i hoćemo da smo zdravi i da oni nemaju posla, ali posla je bilo.
I ja sam imao potrebu za malom intervenciju i na moju molbu da me pregleda, jedan mladi ljekar, je jedva ustao i na putu do njegove ordinacije neprestano mi je dijelio savjete i lekcije o etici i slično. Naravno, odbio sam da me pregleda i razočaran kadrom, u kojem i ja imam udjela kao dugogodišnji prosvjetni radnik, napustio Dom zdravlja. Srećom ovom momku nijesam predavao, ali sam ubijeđen da on, niti zna niti je pročitao” Hipokratovu zakletvu”.
Ali hoću nešto drugo da napišem. Do devedesetih godina se naš grad koliko-toliko držao, institucije sistema su, uglavnom, bile ovdje, i ako je i tada bila intencija komunista onog vremena, da nas pretvore u dio “Barskog sreza”. Od 90-tih pa nadalje, naš grad je gubio i institucije i hotele, dok je naš turizam ostao na margini turističkog prometa, regiona i naše države, i naravno, čitav sistem je skoro potpuno prešao pod njenu kontrolu. Jedna od rijetkih institucija, koja je imala izvjesnu samostalnost je bila Dom zdravlja. Otvoreno je i porodilište i bilo je dobrih izgleda da tako i ostane. Nažalost, sada je krenula incijativa da se i te ingerencije potpuno oduzmu. Bio sam veliki protivnik takvih odluka Ministarstva zdravlja i Vlade Crne Gore, ali sada sam skoro ubijeđen da ovakvim odnosom prema pacijentima, nedisciplinom i radnim vremenom usklađenim sebi, a ne turistima i njhovim potrebama, i ne zaslužujemo samostalnost. Čini mi se da im je i Majka Tereza okrenula leđa. Njen veličanstven, sveti i humani lik, siguran sam, zaslužuje ili drugo mjesto ili drugačiji odnos.
