Pravo na nediskriminaciju jedno je od osnovnih ljudskih prava i zato je zabrana diskriminacije definisana brojnim međunarodnim i domaćim pravnim dokumentima. Poštovanje ljudskih prava bazira se na vjerovanju da je svaki čovjek jednako vrijedan i da nikome ne smije biti oduzeto pravo da se slobodno kreće, da misli i iznosi svoje mišljenje, da na ravnopravnoj osnovi učestvuje u društvu i da napreduje na osnovu svojih sposobnosti, pa tako bude oslobođen nečovječnog ponašanja i diskriminacije.
Diskriminacija nastaje kada se prema određenim ljudima, u istim ili sličnim situacijama različito postupa, u odnosu na druge, samo zato što pripadaju ili se pretpostavlja da pripadaju određenoj grupi, ili zbog njihovog nekog drugog ličnog svojstva.
U cilju sprečavanja ili dovođenja stepena diskriminacije na najmanju moguću mjeru neophodan je holistički pristup i aktivno zalaganje svih društvenih činilaca, koji će (svako iz svoje oblasti) zajedno raditi.
Obrazovanje igra ključnu ulogu u obezbjeđivanju održivosti i funkcionalnosti demokratskog sistema i građanskog društva koji se temelje na vrijednostima ljudskih prava i antidiskriminacije. Osim podučavanja o ljudskim pravima kroz pojmove, konvencije i zakone, sistem obrazovanja bi ukupnim svojim funkcioniranjem trebao da bude usmjeren na izgradnju ličnosti mladih ljudi da razumiju, usvajaju i praktikuju antidiskriminatorne vrijednosti i principe. Takođe, zadatak obrazovanja je da razvija svijest, potrebu i sposobnosti kod mladih ljudi da aktivno doprinose očuvanju i unapređenju ljudskih prava, pravne države, zdrave i održive prirodne sredine, razvoju društva u duhu promocije i njegovanja multietičnosti i različitosti.
Ukoliko se u obrazovnom sistemu, od najranijeg stepena,ne posveti dovoljna pažnja edukaciji kojom će se dekonstruirati predrasude i stereotipi, neće doći do bitnijih promjena u odnosu na borbu i iskorjenjivanje diskriminacije u društvu u narednom periodu.
Stvaranje sigurnog i podsticajnog okruženja i atmosfere saradnje, tolerancije, međusobnog poštovanja i otvorene komunikacije među akterima obrazovnog procesa razvija sistem pozitivnih vrijednosti koje djeluju preventivno na pojavu diskriminacije, kako u školskoj ustanovi, tako i van nje. Škola koja njeguje kulturu antidiskriminacije, vaspitava za život u društvu koje je inkluzivno i njeguje ravnopravnost kao princip funkcionisanja. Kako bi se škole podržale u naporima da poboljšaju organizacioni, relacioni i individualni nivo njegovanja različitosti u praksi, potrebno je ovo pitanje sagledati holistički i obezbijediti pomoć školama da bolje razumiju koje elemente njegovanja različitosti je potrebno da unaprijede ili osnaže u svojoj instituciji kako bi preventivno djelovale na bilo koju vrstu diskriminacije.
Jedan od načina na koji je moguće navedeno sprovesti u praksi je koncept interkulturalnog obrazovanja. On je nastao kao reakcija na kulturološko usložnjavanje demokratskih društava, a usmjeren je na uvažavanje različitosti u svim oblastima života. Drugim riječima, interkulturalno obrazovanje zalaže se za vrijednosti koje se nalaze u osnovi demokratskog društva, a suprotstavlja se nepravdi, netoleranciji, govoru mržnje, predrasudama i diskriminaciji. Kako bi interkulturalno obrazovanje ostvarilo svoju svrhu, njegove temeljne vrijednosti treba da se poklapaju sa školskom kulturom, kompetencijama i praksom nastavnika, te na kraju sa karakteristikama, stavovima i obrascima ponašanja svih učenika.
Brojne nevladine organizacije takođe pokrivaju svojim aktivnostima ovu oblast, ali ipak njihova aktivnost ima ograničene domete. Naime, nevladina organizacija ima mogućnost da okupi relativno mali broj ljudi. Polaznici „edukativnih programa“ koji promovišu principe ravnopravnosti na svim nivoima moraju biti osnovci, ali i ministri, njihovi pomoćnici i savjetnici, poslanici koji utiču na kreiranje zakonodavnog okvira, jer samo tako možemo stvoriti društvenu klimu koja omogućava primjenu etičkih i pravnih standarda ravnopravnosti u realnom životu.
Kako je i u borbi protiv rodne diskriminacije i nasilja naročito neophodаn element sаrаdnje svih činilаcа koji imаju udjelа i mogu doprinijeti uspjehu u ovoj oblаsti, potrebno je sprovoditi multisektorski pristup i uspostаviti povezаnost između relevаntnih institucijа nа nаcionаlnom i lokаlnom nivou.
Tekst je nastao u okviru projekta ,,Interkulturalan život djece u Ulcinju” koji uz podršku Fonda za zaštitu i ostavrivanje manjinskih prava realizuje Udruženje za podršku djeci i mladima ,,DRUG”.
