Malo je tako lijepih i atraktivnih mjesta na Mediteranu, sa jedinstvenim prirodnim ljepotama i dva stara antička grada, kao što je Ulcinj. Prostora i resursa za cjelogodišnji turizam je isuviše mnogo, ali je pitanje da li to njegovi stanovnici žele.
Praktično, sve je prepušteno privatnoj inicijativi, pa se šanse koje se ističu i u Strateškom planu razvoja grada do 2028. godine propuštaju. A vrijeme je, ipak, najvažniji resurs.
Jer, neshvatljivo je, na primjer, da već 11 godina nema berbe soli, a ona je najvažniji uslov da se ptice gnijezde na Solani. U tom ptičjem raju ima i flamingosa, pa Evropljani ne trebaju ići u Afriku da posmatraju ta predivna stvorenja. U Evropi ima nekoliko miliona ljudi koji su članovi društava ljubitelja ptica. I u pravilu, svi su oni bogati i mnogo putuju.
Takođe, Ulcinj nema sportsku halu ili kompleks sportskih terena, što je uslov da sportisti više dolaze na zimske pripreme u ovaj grad. Pokazuje se da nije dovoljno imati samo povoljnu klimu i ljubazne domaćine već je potrebna i adekvatna infrastruktura.
Posebna priča jeste nedostatak još nekoliko hotela visoke kategorije, jer ovakav disbalans u broju osnovnih i komplementarnih objekata ne postoji nigdje na Mediteranu. Naime, tek oko osam odsto ležaja su u hotelima, dok su ostalo apartmani, kampovi, odmaralište, privatne kuće.
Čini se da se taj omjer teško može popraviti ako se uzme u obzir činjenica da se u Ulcinju svake godine izgradi dvije do tri hiljade novih ležaja u stanovima za tržište i u ostalim privatnim objektima.
Nužna je takođe bolja saobraćajna povezanost po svim osnovama: i putna i pomorska i vazdušna. Mora se omogućiti svim turistima i posjetiocima koji imaju namjeru da borave u ovom gradu, da to što lakše i brže učine. Zato treba brzo donositi odluke i oko mosta na Bojani i jadransko-jonskog autoputa. To bi, na primjer, značilo da bi na hotele na ulcinjskoj rivijeri gosti mogli sa aerodroma u Podgorici da stižu za 40 minuta, a za gotovo isto vrijeme bi se moglo stizati sa zračne luke Rinas u Tirani.
U turizmu je najvažniji resurs čovjek, pa mnogo više novaca treba investirati u obrazovanje i obuku mladih ljudi za rad u toj privrednoj grani. Potrebe za kadrovima su sve veće, a nedostatak radnika je i ovdje postao izražen problem. Autentičnost jedne destinacije, ipak, nabolje mogu dočarati njegovi domaćini.
Da je to moguće, pokazuje primjer Starog grada, gdje sezone počinju mnogo ranije i uspješnije su nego na primjer prije samo deset godina. Kvalitet turističke ponude je na znatno većem nivou, a prostora za poboljšanje kada se to tiče kulturnih sadržaja je svakako dosta. Jer, plima podiže sve objekte na moru. Kao što ljepota, istorija i tradicija održavaju Starograđanima gordost i čvrstu ukorijenjenost u svom zavičaju i daju im nadu u budućnost dok more zapljuskuje njihove zidine i podsjeća ih na stalno proticanje vremena.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta promocije zaštite životne sredine, održivog razvoja i turizma u opštini Ulcinj, koji finansira Ministarstvo kulture i medija, iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.
