Saopštenje NVO “KANA” – (Ko ako ne arhitekt)
Brdo Meterizi, jedna od rijetkih preostalih zelenih zona u neposrednoj blizini starog gradskog jezgra Ulcinja, danas se suočava sa intenzivnom izgradnjom koja je direktna posljedica dugogodišnjeg kolapsa sistema planiranja i upravljanja prostorom u Crnoj Gori.
Detaljni urbanistički planovi Meterizi 1, 2 i 3 usvojeni su 2012. godine, a izradio ih je privatizovani Republički zavod za urbanizam i projektovanje (RZUP). Planovi su donijeti na period od pet godina, ali su i danas na snazi – već četrnaestu godinu. Za to vrijeme potrebe grada, stanovnika i turističkog razvoja su se značajno promijenile, ali sistem planiranja nije proizveo nove planske dokumente koji bi adekvatno odgovorili na te promjene.
Od donošenja Zakona o planiranju i izgradnji 2017. godine planiranje u Crnoj Gori je praktično zaustavljeno. Centralizacijom planiranja Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine je preuzelo ključne nadležnosti, ali bez kapaciteta da sistem učini funkcionalnim. Ni najnoviji zakon, koji je na snazi već godinu dana, nije donio rješenje jer predviđene Agencije za planiranje nijesu operativne. Prema informacijama iz resornog ministarstva, novi planski dokumenti se ne očekuju još najmanje deset godina. To znači da se prostorni razvoj gradova i dalje odvija prema zastarjelim planovima i pogrešnim planerskim odlukama iz prethodnih perioda.
U takvom institucionalnom vakuumu prostor postaje predmet pritiska investitorskih interesa, dok javni interes ostaje bez stvarne zaštite. Planovi za Meterize omogućavaju gradnju na gotovo cijeloj površini brda, čime se trajno gubi borova šuma i jedna od posljednjih prirodnih zelenih oaza u neposrednoj blizini Male plaže. Umjesto promišljene urbane politike koja bi ovaj prostor prepoznala kao parkovski i rekreativni potencijal grada, planerski okvir ga tretira gotovo isključivo kao građevinsku zonu.
Urbanistička realnost Ulcinja već pokazuje posljedice takvog pristupa. Prostor oko Male plaže danas sve više podsjeća na nekontrolisano izgrađenu strukturu, favelu, koja infrastrukturno ne može da odgovori na intenzitet korišćenja tokom turističke sezone. Ulice su uske i jednosmjerne, parking kapaciteti nedovoljni, a osim same plaže gotovo da ne postoje javni prostori za šetnju, odmor i rekreaciju.
Problem dodatno produbljuje izostanak kontrole nad sprovođenjem planova. Čak i parametri definisani ovim zastarjelim i loše koncipiranim planovima se na terenu prekoračuju. Dok plan uglavnom predviđa maksimalnu spratnost P+1, grade se objekti sa četiri nadzemne etaže, a postoje i indicije da se suterenske etaže izvode kao prizemne. Takva praksa dodatno povećava gustinu izgrađenosti prostora koji je već planiran bez adekvatnog infrastrukturnog i javnog kapaciteta.
Dodatni problem predstavlja nedostatak transparentnosti. Na zvaničnoj internet stranici Komuna e Ulqinit / Opština Ulcinj / Municipality of Ulcinj nijesu dostupna idejna rješenja niti saglasnosti glavnog gradskog arhitekte za objekte koji se trenutno grade na Meterizima, iako je njihovo objavljivanje zakonska obaveza. Na naš zahtjev za slobodan pristup informacijama opština još uvijek nije odgovorila, što dodatno produbljuje sumnju u način na koji se ovakvi projekti odobravaju i realizuju.
Slučaj Meteriza jasno pokazuje duboki sistemski problem: planovi su zastarjeli i loše koncipirani, ali se čak ni takvi planovi ne poštuju, dok institucionalna kontrola gotovo da ne postoji. U takvim okolnostima prostor postaje poligon za nekontrolisanu izgradnju, a javni interes i dugoročni razvoj grada ostaju potpuno potisnuti.
Ukoliko se ovakav pristup nastavi, Ulcinj će izgubiti ne samo jednu od posljednjih zelenih zona u blizini starog grada, već i priliku da svoj najvrijedniji prostorni resurs – prostor uz Malu plažu – razvija na način koji je održiv, planski promišljen i u interesu grada i njegovih građana.
