Govoriti o ulcinjskoj kuhinji znači govoriti o milenijumskom trajanju ovog grada, njegovim kulturnim slojevima, njegovoj raskošnoj prirodi i vezama sa mediteranskim i balkanskim okruženjem. Originalnost i specifičnost pripremanja jela ovog kraja uslovljena je i blagom klimom, izborom živežnih namirnica, religijama, tradicijom obrazovanja, uticajima susjednih kuhinja. Uzimajući od svakog po nešto uz svoju autohtonost, dobila je posebnu draž, ljepotu i privlačnost.
Ulcinj je grad oblikovan vodom, sa raskošnom vegetacijom. Tu su Ulcinjsko i Anamalsko polje, oko 86.000 stabala stoljetnih maslina, nekoliko stotina hiljada stabala agruma. Preko 60 odsto obradive površine na Crnogorskom primorju nalazi se na teritoriji opštine Ulcinj.
Svojevrsne žitnice su i more, Šasko jezero i rijeka Bojana koji su vazda bili važan izvor egzistencije i predstavljali prozor u svijet. Pomorstvo je oduvijek bilo značajno zanimanje, pomorski je zanat, ponekad i gusarski, tekao u žilama Ulcinjana.
Njihove pomorce vjekovima nalazimo po cijelom Mediteranu. Oni su ne samo na Jadranu: u Dubrovniku, Splitu, Trstu ili Ankoni, već i po cijelom Sredozemlju: u Egiptu, Tripoliju, Solunu, Istanbulu, Malti i Marseju. Najviše prevoze žito, drvo i so. U Aleksandriji utovaruju indijski oriz i ruski petrolej.
Klima je ovdje blaga i zdrava, zime su kratke, sa dovoljno kiše, insolacija oko 2.700 časova godišnje, što sve utiče na bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta.
Priroda je takođe sklona čovjeku, a ljudi su veoma vezani za zemlju. Svega je više nego što za pristojan život treba. I pjesme su uglavnom vesele i posvećene radu, moru i ljubavi.
Ako se prostornoj povezanosti doda vremenska trajnost, sve to zajedno čini ovaj grad otvorenim sistemom u stanju stabilne, ali pokretne ravnoteže. Njegova vrata su uvijek bila otvorena za svakog dobronamjernog posjetioca i gosta.
Milenijumsko trajanje, plodotvorno prožimanje velikih kulturnih slojeva, splet civilizacija, naroda, religija i običaja, iskustava pomoraca i trgovaca po svim zemljama Mediterana i Balkana, razmjena sa zaleđem uz plodne ravnice i župe i stoljetne maslinjake, te povoljna klima, u stapanju sa lokalnom kulturom i mirisima, rezultirala su činjenicom da Ulcinj ima odličnu kuhinju. Zdrava I jedinstvena, ona je radost za sva čula i nikog ne ostavi ravnodušnim.
Koautorka zapaženje knjige o gastronomiji ovog kraja Hadidža Đoni smatra da zaštitu i očuvanje ulcinjske kuhinje treba staviti u istu ravan sa pitanjem zaštite ljudskih prava. „To nas ne samo u okvirima Crne Gore, već i regiona čini posebnim i specifičnim“, kaže ona dodajući da je taj gastronomski identitet potrebno prenijeti i na mlade ljude.
“Stoga je nužno povezati ulcinjsku kulturu, identitet, tradiciju i gastronomiju. To je dobro ne samo za nas same, već i za sve one koji dolaze u ovaj grad kao turisti ili posjetioci”, smatra Đoni.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Kultura kuhinje: svi ukusi Ulcinja”, koji finansira Ministarstvo kulture i medija, iz Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija. Sadržaj ovog teksta je isključiva odgovornost NVO „Ul info“ i ne mora nužno odražavati stavove Ministarstva.
