Jednoga se dana Nasrudin Hodža pojavio pored jezera, sa ogromnom kantom kiselog mlijeka i plijesni, koje je počeo kašiku po kašiku prosipati u jezero. Ljudi postaše znatiželjni, pa ga upitaše šta radi. Nasrudin Hodža se nasmija i odgovori: “Pokušavam da napravim jogurt od jezera.” Iznenađeni odgovorom, povikali su: “Nema govora! Kako će se jezero pretvoriti u jogurt!?” Hodža odgovori: “Šta bi bilo, kad bi bilo?”
Nasrudin Hodža je jedan od najdosjetljivijih i najlukavijih anadolskih mudraca, poznat širom svijeta po brzim dosjetkama. Jedna od najpoznatijih šala i dosjetki Nasrudina Hodže je upravo: “Šta bi bilo, kad bi bilo?” To je zabavan način da se ljude potakne da ponekad prate i pomalo nemoguće snove. Njegove šale su i jedna od glavnih tema Međunarodnog festivala Nasrudin Hodža u Akšehiru, koji će se održati između 5. i 10. jula, kao jedan od najstarijih festivala u Turskoj. Festival donosi posebno svjetlo u opštinu Akšehir, u turskoj provinciji Konya.
Osoba odjevena poput Nasrudina Hodže poziva ljude na jezero Akšehir da prave kiselo mlijeko. Od jula 1959. godine, naučnici, umjetnici i knjievnici dijele svoje kulturno bogatstvo sa narodom preko Nasrudina Hodže. Muzika, ples, fotografija, slikanje, izložbe karikatura, pozorišni komadi i filmovi okupljaju ljude punih šest dana.
Mnogi su slavni umjetnici i lokalni komedijaši iz Akšehira nastupali kao Nasrudin Hodža na ovom tradicionalnom festivalu, prenose turski mediji.
– Ko je zapravo Nasrudin Hodža? –
Rođen je u Eskišehiru 1208. godine, a od sredine djetinjstva je živio u Akšehiru. Kaže se da je završio medresu, a zatim radio kao imam i kadija, čak i kao učitelj u medresi. Zbog toga ga je lokalno stanovništvo i prozvalo “hodža” – što znači učitelj. Dosta informacija o Nasrudinu Hodži pomiješalo se i sa glasinama, pa su mu ljudi ponekad pripisivali nadnaravne osobine, govoreći da Hodža može u isto vrijeme biti na dva mjesta. Narod ga je toliko volio da je povjerovao da je upoznao seldžučke sultane, sprijateljio se s Rumijem i razgovarao sa čuvenim vladarom Timurom.
Teško je i zamisliti Nasrudina Hodžu bez njegovog magarca, koji ima ulogu i u brojnim pričama. Magarac predstavlja bol, nemir i glad. Kroz lik magarca, Nasrudin je htio podučiti ljude toleranciji.
Nasrudin Hodža jednog dana tako htjede nadmudriti seljane koji stavljaju previše tovara na svoje magarce. Uze veliko breme, natovari ga na svoja leđa i uzjaha magarca. Seljani ga upitaše: “Šta to radiš, hodža? Jašeš magarca, a teret na tvojim leđima?” Hodža odgovori: “Jadni hajvan, po čitav dan i noć me služi, prenosi mene, moje stvari, okreće mi vodenicu. Nakon toliko posla, nisam htio da ga izmorim i ovim tovarom, pa sam ga stavio sebi na leđa.”
Šaljive priče i brze dosjetke Nasrudina Hodže zadržale su se i do današnjeg dana. Iako ih nikada nije zabilježio, još od 13. stoljeća su preživjele kao usmeno predanje. Prva ikada zapisana priča o Nasrudin Hodži pronađena je u djelu “Saltukname”, Ebul Hayr Rumija, napisanom 1480. godine. Riječ je o djelu pisanom sedam godina, u kome je prikupljena turska usmena tradicija. Od 16. stoljeća, priče o Nasrudin Hodži su se našle u knjigama. Najstarija od njih, Hikayet-i Kitab-i Nasreddin, objavljena je 1571. godine. Prva publikacija priča o Nasrudinu objavljena je pod naslovim “Letaif” 1837. godine, a prva knjiga sa ilustracijama 1869. godine. U Turskoj je objavljeno 12 knjiga na ovu temu, dok ih je u bibliotekama u ostatku svijeta još 68. Danas su priče o njemu prevedene na mnoge svjetske jezike.
Šaljive dosjetke Nasrudin Hodže prešle su granice Akšehira i proširile se na Balkan, Centralnu Aziju, Sjevernu Afriku i Evropu. Mnoge nacije na Bliskom Istoku, Centralnoj Aziji i Dalekom Istoku prihvatile su Nasrudina Hodžu, pod različitim imenima. Priče o Nasrudinu su čak došle i na Siciliju.
Razlog što su se priče proširile na ostatak svijeta je što unekoliko odražavaju glas naroda. Iako je kritičan prema pojedincima, društvu, a ponekad i prema samom sebi, Nasrudin Hodža uvijek nudi riješenje i šalje pozitivnu poruku tolerancije, bratstva i mira. Uz svoj vedri i šaljivi duh, Nasrudin Hodža je svevremenski mudrac, koji ljude upućuje na pravi put. UNESCO je 1996. godinu proglasio godinom Nasrudin Hodže, što je bio povod da se povedu i povećaju studije i istraživanja o njegovom liku i djelu. Godine 2008. je proslavljana 800-ta godišnjica od njegovog rođenja. Svake godine se organizuje i takmičenje u crtanju karikature Nasrudin Hodže.
Zaustavi grupa ljudi Nasrudin Hodžu i upita: “Gdje je centar svijeta?” Hodža napravi park koraka, zabode svoj štap u zemlju i uzvikne: “Evo ovdje!” Zbunjeni ljudi ga upitaju: “Otkud tu?” Hodža odgovori: “Mjerite sami, ako mi ne vjerujete.”
Ukoliko i sami želite posjetiti centar svijeta, posjetiti mezar Nasrudin Hodže u Akšehiru, gdje možete vidjeti i komad stijene, na kojoj je napisano “Centar svijeta”. Na istom mjestu možete dobiti i certifikat, u kojem stoji: “Ovaj Zemljanin je stupio na centar svijeta u prisustvu Nasrudina Hodže. Oni koji mu ne vjeruju, neka sami izmjere.” Za one koji još uvijek nisu uvjereni, Udruženje “Nasrudin Hodža” je 2007. godine dobilo certifikat Turskog instituta za patente, koji potvrđuje da je Akšehir… centar svijeta.
Navede li vas put u opštinu Akšehir, u turskoj provinciji Konya, negdje između 5. i 10. jula, velike su šanse da ćete nabasati na Nasrudin Hodžu na njenim ulicama. Mnogo zabavljači u njegovom kostimu će zabavljati građane koji redovno ispraćaju festivalske aktivnosti. Moći ćete čak vidjeti i Hodžu koji pokušava od jezera Akšehir da napravi jogurt.
