Čuveni Čeh, muzički etnograf Ludvik Kuba (1863-1956) , posjetio je Ulcinj i kako sam navodi, u svojoj knjizi “U Crnoj Gori“, štampanoj 1892. godine, dobio lijepe podatke od ovdašnjeg učitelja Mitra Ivelića.
„Ulcinj je crnogorska varoš u Primorskoj nahiji, a na Jadranskom moru: ima preko 5.000 stanovnika i po veličini je drugi grad u zemlji. Kuća ima oko 1.000: 250 pravoslavnih, 30 rimokatoličkih, a ostale su muhamedanske. Pravoslavnih kuća u tursko vrijeme nije bilo više nego sedam, ali, bila je ovdje i pravoslavna crkva.
Ulcinj se dijeli na Stari grad i varoš. Stari grad se uzdiže na brdašcu iznad mora. U Starom gradu je oko 80 kuća, 2/3 su prazne, a jedna nastanjena. U tim domovima žive mornari, većinom kapetani.
Varoš se dijeli na Pristan, Pazar, Meterize, Novu mahalu itd. Kuće su kao svuda u turskim gradovima. Kod pristaništa je nekoliko kuća po evropskom ukusu. Najljepši su: Knjaževski dvorac, Vojvodin dom, kuća mitropolita Kosanovića, škola i još nekoliko kuća skadarskih trgovaca koji ovdje ljeti dolaze na kupanje.
U Ulcinju sjedi guverner Primorske nahije. Tu je Okružni sud, četvororazredna osnovna škola, gradska uprava, pošta, telegraf, lučka kapetanija, uprava pristaništa i muslimanski mejtep. To je škola za malu djecu koja su upravo počela ići u školu. Ona se tamo uče isključivo molitvama i ničem drugom. U osnovnoj školi uče se sve tri religije, ali muhamedanci u njih idu malo. Čudno je da ulcinjski muslimani nerado idu u školu. a ljudi su koji su upoznali svijet, vode trgovinu, putuju u Trst i Italiju, pa čak su medu njima i kapetani, koji ne žele da se nauče ni čitanju ni pisanju. Imaju mape Jadranskog mora i obale, treba im samo pokazati gdje leži Ulcinj i odmah prstom pokazuju Trst, Veneciju, Bar itd.
Na ulcinjskom pazaru ima više od 100 prodavnica. Nekoliko ih je gdje se mogu naći veoma krasne stvari, posebno za tursko žensko odijelo. Ono što dode iz Carigrada, lijepo
je i jeftino. Što je iz Trsta, preskupo je i posljednje klase kvaliteta. Pazar se dešava dva puta nedjeljno, ali je ljudi uvijek malo, zato što je naš okrug mali i mimo njega malo ko dolazi. Na druge crnogorske pazare, kao u Podgoricu, Nikšić itd., kupe se ljudi iz 3-4 nahije. Na ulcinjskom pazaru nalazi se mnogo kafana, kao svuda po turskim mjestima. Ali, ni krčme, ni kafane nijesu ljepše nego one Erazma Roterdamskog. Na Pristanu je jedna gostionica nešto ljepša, ali ni ona nije za hvalu.
O Ulcinju se do sada malo znalo. Poznatiji je Bar. Danas Ulcinj ljudi bolje poznaju i više im se svida. Položaj mu je veoma krasan, ali se ne može vidjeti cijeli grad. Klima je izvanredna. Zimi cvjeta cvijeće, a ljeti duva morski vjetar kao na planinama. Vode su ovdje zdrave kao u bilo kojem mjestu.
Poznata je turska osobina: posebna briga o vodi. Kad umre
starac ili starica i ostave nešto iza sebe, najviše daruju da se voda, poprave česme itd. Takođe u tursko vrijeme, ovdje je bilo nekoliko dobrih i lijepih česama, a danas su još ljepše obnovljene. Jednu česmu na pazaru je sada opravila opština, a to je veoma lijepa i ukusna gradevina. Relativno malo mjesta je gdje se prema broju stanovnika nađe toliko ljudi od 80-100 godina kao u Ulcinju; a takođe bi se rijetko gdje našlo toliko ljepote i zdravlja kao u Ulcinju. Posebno su turska djeca tako lijepa da se čovjek prosto čudi.
Poznati srpski slikar Pavle Jovanović, koji to bolje može prosuditi nego običan čovjek, čudio se ljepoti ulcinjske djece, koje nigdje na drugim mjestima nije vidio. I uopšte, Ulcinj mu se tako svidio da je odlučio da u njemu izgradi kuću, i tu svake godine na nekoliko mjeseci dođe iz Pariza i ovdje radi svoj posao. I ruski ministar Argiropulo ovdje ima svoju kuću i svake godine na neko vrijeme ovamo dolazi. Bivši bosanski mitropolit Sava Kosanović nije mogao u Crnoj Gori naći ljepšeg mjesta za zdravlje i život nego u Ulcinju, sagradio je ovdje kuću i tu živi. I mnogo crnogorske gospode dolazi ovdje ljeti u vrijeme kupanja, i veoma zadovoljni se vraćaju. I Skadrani i Barani dolaze iz istog razloga, a dolazilo bi ih mnogo više, ali ovdje nema sređenih gostionica kako bi to bilo potrebno“.