Za premijera Duška Markovića nema dileme: država će da odlučuje o jednom od svojih najvrijednijih resursa – prostoru. “Moramo dati ozbiljan odgovor na izazov devastacije prostora sa kojim smo suočeni na terenu”, izjavio je u prvomajskom zanosu predsjednik Vlade provladinim medijima.
Dva ranije njegova Vlada je saopštila da je utvrdila Nacrt zakona o planiranju i izgradnji s Programom za održavanje javne rasprave. Prije toga je iz Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORT) poručivano da je javna rasprava održana 2015. godine, i da je stoga taj dokument u fazi prijedloga.
“Prijedlog Zakona će biti dostavljen Skupštini kada budemo zadovoljni konačnim tekstom”, kazao je na okruglom stolu u Privrednoj komori Crne Gore 19. aprila ministar Pavle Radulović.
Kao takav upućen je na mišljenje lokalnim samoupravama, kojih se i najviše tiče. Naime, tim aktom je bila predviđena centralizacija svih poslova u sistemu planiranja, odnosno opštinama su se oduzimale ingerencije u oblasti planiranja prostora kojim upravljaju, u poslovima izrade i usvajanja planskih dokumenata i izdavanja odobrenja za gradnju, čime bi prestala potreba za sekretarijatima za urbanizam.
To praktično znači da bi svi poslovi koji su bili u nadležnosti opština prešli na MORT. Lokalna uprava imala bi tek glavnog gradskog arhitektu. Ne bi donosila čak ni program privremenih objekata.
No, nakon oštrih kritika koje su došle iz uglavnom opozicionih opština, te nevladinih organizacija i strukovnih udruženja, Vlada je naprasno utvrdila da je, ipak, riječ o – Nacrtu zakona.
Kako drugačije i može biti kada taj pravni akt nema čak ni isti naziv sa dokumentom koji je 2015. godine bio na javnoj raspravi i koji je takođe od strane stručne javnosti i posebno građanskih udruženja na Primorju, u paketu sa Prijedlogom zakona o morskom dobru, kvalifikovan kao “agresija na sve vrste i kategorije nosilaca prava i korisnike imovine”.
„Važna pitanja kao što je upravljanje resursima nije nešto što se može planirati u policijskom maniru kakav krasi novog premijera, a naročito ne bez učešća javnosti pakovati u kabinetima Vlade Duška Markovića“, rekao je direktor Istraživačkog centra MANS-a Dejan Milovac.
Dakle, dvomjesečni juriš Vlade u neustavnom i antievropskom pokušaju stavljanja cijelog prostora države pod njezinu punu ingerenciju neslavno je okončan. Vlada je bila prinuđena da se povuče na rezervni položaj.
Možda su u pravu oni koji smatraju da je Markovićev kabinet na ovaj način zapravo želio da zaobiđe opštine pri odlučivanju o korišćenju lokacija kao što su Solana, Valdanos, Kraljičina plaža, Plavi horizonti, Mamula, ostrvo Sveti Marko… i da sa svojim potencijalnim “strateškim partnerima” postigne brži dogovor. “Na žalost, umjesto da nam bude prednost – prostor nam je na pojedinim lokacijama postao ograničenje za razvoj“. obrazlaže Marković.
A sve je formalno krenulo krajem februara kada je na sjednici Vlade premijer zatražio da se hitno djeluje kako bi se spriječila divlja gradnja, posebno u Ulcinju. Navodno, tek je tada shvaćeno koliko je prostor bitan. I to samo nekoliko dana nakon što je donijet Prostorno-urbanistički plan te opštine. Koji je upravo Vlada radila 7,5 godina, a čijim usvajanjem će, kako su građane horski ubjeđivali i iz Vlade i lokalne uprave, krenuti ubrzani razvoj te najnerazvijenije opštine na Primorju.
Formirana je, dakle, međuresorska radna grupa, sa čelu sa vicepremijerom Zoranom Pažinom, koja je jednom posjetila Ulcinj, ekspresno je donijeto dvadesetak rješenja o rušenju nelegalnih objekata i podnijeto približno toliko krivičnih prijava. I na tome se praktično sve završilo.
Divlja gradnja sada ponovo cvjeta i sva je prilika da će bar pola glavne sezone proći u Ulcinju sa bagerima i betonjerkama. Jer, rok za legalizaciju nelegalnih objekata pomjeren je sa 1. marta na 31. jul.
Profesorica na Građevinskom fakultetu Jelisaveta Kalezić je uvjerena da odlaganje primjene zakona u stvari samo pokazuje da je usvojen u predizborne svrhe. „Ovim zakonom se planira legalizacija svega sagrađenog mimo zakona, prije svega velikih kompleksa, odnosno legalizuje se kriminalna gradnja i korupcija“, dodala je ova bivša poslanica.
I Milovac smatra da nova rješenja koja predlaže Vlada „nemaju kapacitet da sagledaju interese lokalnih uprava i zajednica, ali svakako mogu biti plodno tlo za korupciju i planiranje prostora u skladu sa potrebama i interesima individualnih investitora“.
On zaključuje da bi, u slučaju da se usvoje zakoni u predloženom obliku, opštinska administracija i građani postali samo nemoćni posmatrači urbanističke stihije koja će nesumnjivo nastupiti kada takva Vlada u potpunosti prostorno planiranje preuzme na sebe.
“Centralna vlast je uplašena od širenja kotorskog i budvanskog virusa, pa pokušava da ono malo prostora, koji nije definitivno uništen, a najveći dio se nalazi u Ulcinju, stavi pod apsolutnu kontrolu”, kazao je predsjednik ulcinjskog SDP-a Skender Elezagić.
On je istakao da nema iluzija da će aktuelna većina u ovoj opštini imati hrabrosti da se usprotivi centralnoj vlasti. I zaista: ni riječ ulcinjska vlast nije kazala o tom pravnom aktu, što je, ocijenili su iz ulcinjske URE, ponižavajuće i skandalozno. „Ali, i očekivano, pošto se radi o instaliranoj vlasti“, dodali su iz te političke grupacije.
U svakom slučaju, stara je istina da se prostor, kao i doživljaji, troši. I da ovaj predivni prostor nijesmo naslijedili od predaka, nego od potomaka.
Već tri decenije, taj resurs se u Crnoj Gori nemilice troši. Uglavnom, od halapljivih i neobuzdanih. Jer, manje od četvrtine nelegalnih objekata, a kojih ima preko 100.000, pretežno skromnih dimenzija, sagradili su građani da riješe stambeno pitanje. Sve ostalo je otisnuti znak u prostoru bahatosti, pohlepe i žmirenja državnih organa. Korupcija, uključujući, i političku je bila i ostala neizbježan pratilac tog magnum crimena. Zato smo tu đe jesmo.
Sada nam je preostalo da se “zakonski” potroši još ovo malo sačuvanog prostora. A i doživljaja će, nadati se je, nakon učlanjenja u NATO, biti sve manje. (Monitor)
