To crnogorska javnost još nije vidjela. Na konferenciji za štampu u državnom Parlamentu zajedno su govorili, tačnije upozoravali čelnike Vlade, ambasadorka najmoćnije države u Evropi, Njemica Gudrun Elizabet Štajnaker i jedan opozicioni poslanik, potpredsjednik URE Dritan Abazović.
Tema je bila Solana, dan pred najavu da bi Savjet za privatizaciju i kapitalne investicije Vlade Crne Gore, kojim predsjedava premijer Milo Đukanović, mogao da donese odluku da je u procesu privatizacije tog najstarijeg ulcinjskog preduzeća plaćena – tržišna naknada. Savjet je četiri godine odlagao da to saopšti, iako je takav zahtjev stizao i iz sudskih institucija u zemlji.
Jer, trebalo je dugo vijećati da bi se javnosti saopštilo da je uplata Eurofonda od oko 800 hiljada eura za većinski paket akcije Solane, “pravična naknada” za firmu koja je imala korisnička prava na 15,2 miliona metara kvadratnih u zaleđu ulcinjske Velike plaže.
Vlastima i oko nje okupljenim tajkunima se očito žurilo, jer će novi dokumenti koji će uskoro biti usvojeni na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou dodatno zaštititi taj prekrasan prostor i smanjiti mogućnost za slatke snove o “gradu na soli”. Tako se početkom naredne godine očekuje usvajanje odluke u Skupštini opštine Ulcinj kojim će to područje postati Spomenik prirode, dok će u Prostorno-urbanističkom planu te opštine, koji će donijeti Vlada, namjena tog područja biti proizvodnja soli i turizam. Očekuje se i pokretanje inicijative da se ono uvrsti u Ramsarska područja, tj. u močvarna područja od svjetskog značaja. “Odmah nakon toga njemačke institucije će, preko KfW banke, odobriti novčanu pomoć od 1,6 miliona eura”, kaže Štajnaker za koju je borba za očuvanje biodiverziteta na Solani, na neki način, postala i pitanje časti.
Dakle, ta priča je relevantna u međunarodnim i evropskim okvirima, pa je njemačka ambasadorka sa pressa jasno poručila: “Ukoliko Solana bude ugrožena Crna Gora neće moći da računa na otvaranje poglavlja 27”. Ono se odnosi na zaštitu životne sredine, i jedno je od najzahtjevnijih za Crnu Goru, koja je sebe Ustavom definisala “i kao ekološku državu”.
Još kada se ona predstavlja kao lider u evropskim integracijama na Zapadnom Balkanu, logično je što se Đukanović odlučio da odustane od predviđenog scenarija i povuče tu tačku sa dnevnog reda.
“On je to nevoljno učinio iako se na tom slučaju bjelodano vidi da je Đukanović u konfliktu interesa. Jer Prva banka, privatna banka njegove porodice, ima 70 odsto zaloga nad ovim zemljištem Solane na osnovu sumnjivih kredita, a oko 30 odsto CKB”, kaže Abazović i dodaje: “Da su Vesko Barović i njegovi prijatelji eventualno dobili željene zaključke Savjeta za privatizaciju, mogli bi cijelo zemljište prepisati u svoje vlasništvo, nakon čega bi banke mogle aktivirati zalog i preuzeti ovo vrijedno zemljište”.
Ovo zemljište je u Upravi za nekretnine upisano kao državno, a Solana je samo korisnik, pa je sumnjivo kako je Solana uopšte mogla da založi ovo zemljište. Indikativno je svakako da imovina nije založena samo za kredite Solane već i za kredit od tri miliona kojeg je od Prve banke dobila privatna firma čiji su vlasnici oni koji su upravljali Eurofondom i Solanom: Barović, Bojša Šotra i Zijad Blekić.
Oni su kazali da je država sa Solanom prodavala i zemljište, a da to “samo nije evidentirano u katastru”. “U toku je dugogodišnji spor sa državom za koji očekujem da će uskoro biti riješen u našu korist”, rekao je Šotra.
No, Dejan Milovac iz MANS-a smatra da, ukoliko se kao tačne pokažu tvrdnje da je Eurofond kupio Solanu sa zemljštem, onda se radi o ništavnoj privatizaciji jer tako malo novca za 15 miliona kvadrata na takvoj lokaciji je prodaja ispod tržišne cijene koja je po zakonu ništavna. “Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomije bi, u tom slučaju, trebalo da ponište tu privatizaciju”, kazao je zamjenik direktora te renomirane NVO.
S druge strane, iz stečajne uprave navode da neriješeni svojinski odnosi predstavljaju problem za prodaju Solane, a da je pravo pitanje zapravo ko je vlasnik Solane.
U javnosti je čak bilo glasina da bi u slučaju da Solanu proglasi zaštićenim područjem, država trebalo da plati 200 miliona odštete Eurofondu!?
Prema riječima Abazovića, radi se o pljački državne imovine, pa je stoga zatražio da Vrhovno državno tužilaštvo hitno interveniše i ispita cijeli slučaj. “Da je ovdje sve čisto ne bi se čekalo godinama da bi se sve uradilo na brzinu i pred praznike”, tvrdi on.
„Ne mogu da razumijem. U medijima sam vidjela izjavu predstavnika Eurofonda Šotre koji najavljuje gradnju na teritoriji Solane, a istovremeno dobijam obećanja iz Ministarstva održivog razvoja i turizma da će Solana biti zaštićena“, kaže Štajnaker.
Čini se da je, bar za sada, ta opasnost otklonjena. Vrijeme više nije saveznik onima koji su planski i sistematski deset godina razarali preduzeće koje je osnovano davne 1934. godine i jedan predivni prostor. Sve sa ciljem da se on na što jeftiniji način prigrabi, i potom preproda kao gradsko-građevinsko zemljište. Da se samo na toj transakciji zaradi na desetine miliona eura.
I ambasadorka SAD Margaret En Uehara je tokom nedavne posjete Solani imala samo riječi hvale za nesebični trud i dobru volju svoje koleginice iz Njemačke. Obećala je i vlastiti angažman kako bi se očuvale brojne prirodne vrijednosti u ovom dijelu ulcinjske opštine kojima je bila impresionirana.
