Jedan od najpoznatijih turizmologa Švajcarac Žost Kripendorf je jednom prilikom kazao da opština nipošto ne smije ispustiti iz ruku upravljanje prostorom. „To je najdjelotvornije sredstvo razvoja i ono mora svakako ostati u rukama lokalne samouprave kako bi se razvoj usmjeravao u korist domicilnog stanovništva“, rekao je on. Ta poruka kao da je upućena nama, danas i ovdje.
Jer, jedino što Ulcinj ima je upravo ovaj prekrasan, jedinstven prostor.
A precizna računica pokazuje da tek četiri odsto prostora na čitavom Crnogorskom primorju nije iskorišćeno. Ulcinj, Buljarica i Jaz, samo je to ono što crnogorska Vlada može još da ponudi stranim investitorima.
To je razlog enormnog interesovanja za kupovinu prostora u našem gradu. Milioni se ulažu u kupovinu raznih nekretnina, gotovo svakodnevno se priča o tenderima za Veliku plažu, Adu i Valdanos, počela je rasprodaja Maslinade, a, evo, i Pinješa sa sjeverne strane. Nigdje na svijetu se, zaista, tako bahato ne otuđuje zemlja.
I Nacrt novog prostornog plana države legalizuje intenzivnu gradnju. Taj dokument je usvojila Vlada i uputila na usvajanje Skupštini, iako se on kosi sa strategijom održivog razvoja, za koji se zvanična Crna Gora deklarativno zalaže.
A nema održivog razvoja tamo gdje se ništa ne ostavlja budućim generacijama. Gdje grupa gladnih i neobuzdanih hoće sve da pojede.
Te velike apetite ilustruje podatak da se kapacitet ležajeva u turizmu želi povećati za još tri puta. I to u gradu koji već ima preko sto hiljada ležajeva. To bi zagušilo ionako pretrpanu obalu, a umjesto visokog turizma, definitivno bismo bili osuđeni na masovni turizam. Neukrotivi rast kapaciteta pojeo bi zelene površine i plaže. Svi već sada, valjda, vidimo da ima veoma malo slobodnog mjesta za kupanje na čitavoj Velikoj plaži u julu i avgustu. A to bi zahtjevalo izgradnju dodatne infrastrukture, znatno više struje, vode, saobraćajnica.
To je u suprotnosti i sa Master planom, kao i sa preporukama UNDP-a i ostalih svjetskih organizacija koje vode računa o očuvanju životne sredine. Jer, ljepote ovoga grada nijesu samo naše. One su dio Mediterana i čitave planete. A to podrazumijeva odgovornost.
Nama, dakle, trebaju ekonomski rast, nova radna mjesta i moderni turizam, ali nam, prije svega, treba održivi razvoj i zaštita prirode. Filozofija brze zarade prijeti da raznese sve. Divlji biznis i profit ovih naših domaćih tajkuna i baćuški suvereno vladaju. Stoga oni sve čine da, dok još traje ovo stanje programiranog haosa, raznesu resurse. I, naravno, razruše staru strukturu grada.
Na kraju, ali ne manje značajno: antički i srednjevjekovni ljudi su vješto baratali geomantijom, naukom o harmoničnom životu čovjeka, prostora i prirode, što dokazuju još uvijek impresivne građevine iz toga doba kao što su piramide, grčki hramovi, srednjovjekovne katedrale, naš Stari grad. Takve građevine imaju svoje duboke temelje u poznavanju Mudrosti prirode. Savremen način života i arhitektura ne uzimaju u obzir upravo taj najvažniji element. Zbog ovog nekontrolisanog trošenja prostora sve je manje podrške prirode za zdrav i harmoničan život. I mislim da svi to osjećaju. Zato je odgovornost svih u ovom gradu, naročito trenutnih vlastodržaca, i pred Bogom i pred ljudima, zaista ogromna! (Komentar je objavljen u martu 2007.g.)
