Intervju urednika Portala Ul-info Mustafe Canke za knjigu “Adriatique: La mer sérénissime“ poznatog francuskog autora Jean-Arnault Dérens-a, koja je ove godine izašla iz štampe.
Grad Ulcinj je grad pomoraca i gusara. Koje su glavne faze njegovog odnosa s morem?
Ulcinj i more su blizanci. Ilirski bog mora i voda, Bindus, je bio zaštitnik grada. I uvijek kada su njegovi građani shvatali značaj mora, Ulcinj je napredovao. Kada bi okrenuli leđa moru, bilo bi to na njihovu štetu.
Njegovi pomorci, ali i gusari, proširili su slavu Ulcinja po cijelom Mediteranu. Posebno u 18. i 19. vijeku, što je za posljedicu imalo sveopšti razvoj grada.
U njihovoj floti je na početku 19. stoljeća bilo oko 250 velikih i malih brodova. Više plovila na Jadranu imali su tada samo Venecija i Dubrovnik.
Ulcinj je pomorski grad bez luke: kako da se to objasni?
Geografijom grada i činjenicom da je gotovo uvijek bio u većim državnim zajednicama, pa su njegovi pomorci kao sigurne luke koristili susjedne gradove. Prije svega, albanski Shëngjin, odnosno San Giovanni di Medua, a kasnije i Bar.
Tu je dakako i odnos centralnih vlasti prema ovom gradu, ali, naravno, odgovornost leži i na lokalnim vlastima. Već decenijama slušamo priče da će biti izgrađena marina, pa ribarska luka, ali se i na to još čeka.
Zato je naša flota tako mala, a naši ribari i vlasnici brodova su primorani da u slučaju nevremena svoja plovila sklanjaju u rijeku Bojanu, kanal Port Milena ili ih izvlače na kopno!?
Da li se luka Bar razvijala nauštrb Ulcinja?
Ova dva susjedna grada su u istoriji napredovala kada su imali dobru saradnju. I uvijek su se dopunjavala, jer su naprosto upućeni jedan na drugi. Kako kaže publicista Željko Milović, Bar i Ulcinj su jedno, samo na dvije lokacije.
Kada su krajem 19. v. Crnoj Gori pripali Bar i Ulcinj, prednost je data Baru, iako je Ulcinj bio tada značajniji ekonomski centar. Uz pomoć italijanskog kapitala izgrađena je luka, a Ulcinjani su dali značajan doprinos tome.
To je kasnije bio slučaj i u socijalističkoj Jugoslaviji prilikom osnivanja velike kompanije “Prekookeanska plovidba”, čije je sjednište bilo u Baru.
Za vrijeme socijalističke Jugoslavije, od čega je Ulcinj živio?
Ulcinj je imao veoma dispreziranu privredu. On je bio jedan od najpoznatijih turističkih centara u toj državi, uz velike kompanije u agraru, trgovini, građevinarstvu. Imao je fabriku tepiha, te najpoznatiju fabriku soli u kojoj je radilo oko 400 radnika.
Više od 60 odsto obradive površine na Primorju se nalazi na teritoriji opštine Ulcinj, pa su veliki prihodi domaćinstava ostvarivani od samostalne poljoprivredne djelatnosti.
Kada i kako se razvijao turizam?
Veliki razvoj ulcinjskog turizma kreće tridesetih godina 20.v. kada su izgrađena tri velika hotela: „Republika“, „Jadran” i “Ko-op”, nazvan kasnije “Galeb”, koji je tada bio najmoderniji hotelski objekat na cijeloj jadranskoj obali.
Drugi svjetski rat je ovaj ekonomski zamah naglo prekinuo.
Ali, samo nekoliko godina kasnije očuvani objekti i kvalifikovana radna snaga ponovo su oživjeli ulcinjski turizam. Tome su svakako doprinjeli i izgradnja hotela “Mediteran“ i „Albatros“ u gradu, te hotela „Belvi“, „Olimpik“, „Lido“, „Lido bungalovi“ i „Otrant“ na Velikoj plaži, kao i Naturističkog naselja na Adi Bojani. Bilo je tu, naravno, veliki broj ekskluzivnih restorana, te niz privatnih kafana.
Uz urođenu ljubaznost, naklonost prema učenju stranih jezika i želju za napredovanjem, Ulcinjani su postali najbolji ugostiteljski radnici u Crnoj Gori. Krajem 80-ih Ulcinj je ostvarivao gotovo 40 odsto turističkog prometa Crne Gore, a dvije trećine turista činili su stranci, uglavnom Njemci.
Kako se razvijala turistička djelatnost od raspada Jugoslavije?
Početak ratnih sukoba na prostoru te države početkom 90-tih imao je teške posljedice po ulcinjski turizam. Broj stranih gostiju je drastično smanjen, kao i trajanje sezone. Mnogi kvalifikovani radnici su otišli u inostranstvo, dok je većina hotela stradala u lošim privatizacijama.
Sve se svodilo na preživljavanje, a sa stabilizacijom političkih prilika, nakon 2000. godine ponovo kreće razvoj turizma. Poboljšava se kvalitet ponude, prekrasne ulcinjske plaže su ponovo hit u Evropi, a posebno kajtsurfing. Ulcinj je postao destinacija mladih, ali i kulturnog turizma, jer ima dva grada iz antičkog perioda: Stari grad (Kaljaju) i Šas (Svač).
Od čega žive ljudi u Ulcinju, osim turizma?
Ulcinj ima veliko i plodno zaleđe, na kojem se proizvode sve vrste agruma. Tu su i trgovačke kompanije, građevinske firme, mala industrija, maslinarstvo, ribarstvo… Najvažnije je da ovaj grad ima vrijedne i preduzimljive ljude, spremne da uče i da se usavršavaju.
Sve veći broj ljudi iz zapadne Evrope, prije svega Njemačke, posljednjih godina kupuje u Ulcinju nekretnine i otvara ovdje svoje biznise. Ranije su to činili Rusi.
Ulcinj je uvijek bio otvoren grad koji je bio blagonaklon prema svima koji su ovdje dolazili, koje god vjere, nacije ili rase oni bili.
Zašto gradski resursi poput maslina nijesu više istaknuti?
To je neshvatljivo, jer nigdje na Mediteranu ne postoji kompleks starih maslina sa oko 86 hiljada stabala ove blagoslovljene biljke. Najstarije stablo masline je iz 2. vijeka naše ere, što znači da broji preko 1.900 godina.
Ulcinjani su veoma ponosni na svoje masline i tradiciju koja je sa njima povezana. Postoje i brojni mlinovi u kojima se cijedi ulje izuzetnog kvaliteta (ekstradjevičansko). Nedostaje nam dobar marketing da bi ulcinjsko ulje bilo prepoznato na širem području.
Vrlo ste angažiran u obrani prirodna mjesta, poput Solana ili uvale Valdanos… Predstavite nam ih… A gdje smo danas stigli?
To su jedinstvena mjesta, koja kada ih vidite i doživite trajno ostaju u vašem srcu. Solana je Park prirode, uvrštena na na Ramsarsku listu kao močvara od svjetskog značaja, tu možete vidjeti preko 250 vrsta ptica, uključujući i flamingose.
Valdanos je prekrasan zaliv, uvala mira, sa kompleksom od 19 hiljada starih maslina.
Najvažnije je da su ti lokaliteti sačuvani od gradnje, od betona, ali stalno treba brinuti da ne budu devastirani.
Citadela je oštećena u potresu 1979. godine, a 2020. godine dio bedema se urušio. Je li u opasnosti?
Nažalost, jeste. I pored svih obećanja, bedemi još nijesu sanirani. Kada će se to desiti, još ne znamo.
To sve govori o lošem odnosu koji imamo prema najznačajnijem kulturno-istorijskom spomeniku, o jednom utvrđenju koje nikad nije bilo bez stalnih stanovnika. Tako danas, na primjer, u Starom gradu živi oko 150 ljudi, tu su gradski muzeji, hoteli, mnogo restorana… Na hiljade turista i posjetilaca obilazi Stari grad tokom cijele godine.
Mislite li da dvadesetogodišnjak može graditi svoju budućnost u Ulcinju? Kako?
U svojoj sjajnoj knjizi „Jadran: Koncert civilizacija na kraju modernog doba“ jedan od najpoznatijih geostratega današnjice Robert D. Kaplan navodi da su upravo načini življenja u jadranskom basenu model za cijeli svijet.
Doista, privilegija je živjeti na ovom prostoru interkulturnog sklada, blage klime i velikih resursa. To je dnevno jasnije mladima u Ulcinju, pa se sada rjeđe odlučuju da sreću potraže negdje drugdje. Oni obično odlaze na školovanje u velike regionalne centre i potom, uglavnom vraćaju u svoj grad.
Svi koji žele da rade mogu i da zarade. Jer, samo u jednom danu u špicu sezone na ulcinjskoj rivijeri boravi, na primjer, preko 150.000 gostiju, ili sedam puta više nego što je broj stanovnika.
Nakon političkih promjena u zemlji 2020. godina osjeća se više slobode, mobilnost građana je povećana, znatno su porasle zarade, ali i inflacija. A u ekonomiji su očekivanja uvijek najznačajniji faktor razvoja.
Ista kao što provincija nije prostor već stanje duha!
