Nije važno kako se Bogu moliš
I koju držiš vjeru,
Važno je da voliš ljude
I da u svemu imaš mjeru.
Ovi stihovi Rajka Joličića možda najbolje oslikavaju upravo njega samog. Poštovati sve vjere, voljeti sve ljude i uvijek imati mjeru, moto je koji je Rajko živio u svojih 77 godina. I kao takvog ga doživljavaju svi oni koji ga znaju i poznaju. To je pisac iz čitanki, čije se pjesme i priče pamte i pjevaju.
Joličić je uvijek bio istinski humanista i svestrani stvaralac; pjesnik, novinar, glumac, humorista, satiričar, rođen 1947. godine u Krnjicama, pitomom selu na obali Skadarskog jezera, podno planine Rumije.
Neumorno piše od svoje 20. godine. Objavio je preko 30 knjiga pjesama, aforizama i satire. Mnoge njegove pjesme su postale hitovi, gotovo narodne pjesme, jer se o autoru malo govori. Takav je Rajko: vrijedni, samozatajni čovjek.
Najljepše se osjeća sa djecom: on je vječiti barski Đedo Mraz. Predstava “Dva gusara iz Bara” je najizvođenije djelo u istoriji grada pod Rumijom.
Najmanje govori o onom što je najvrijednije učinio: preko 130 puta je u dobrovoljnim akcijama dao krv i spasio pet života nakon raznih nesreća ili tragičnih dešavanja.
Rajko je istinski ekolog koji brine za svako stvorenje na našoj planeti: 17 puta je preplivavao Skadarsko jezero da bi ukazao na značaj krapova. Stizao je da pliva i po Plavskom jezeru da bi skrenuo pažnju na borovnice.
Dobitnik je mnogih priznanja za svoje stvaralaštvo, između ostalih laureat je priznanja „24. novembar“ i nagrade za sveukupno stvaralaštvo za đecu i mlade “Stara Maslina”. Njegove pjesme prevođene su na više stranih jezika, zastupljen je u lektiri za najmlađe.
Živi i radi u oblacima iznad Rumije.
Rajko je ovih dana predložio da se tokom trajanja trećeg “Ulcinjskog mundijala prijateljstva“ u ovom gradu zasadi Balkansko drvo mira. „Ulcinj to zaslužuje, jer je grad ljubavi. I to svi koji ovđe dođu to osjećaju i doživljavaju“, navodi Joličić.
