Istorijska je činjenica da je Ulcinj, u pravilu, vazda napredovao kada je bio u sastavu velikih državnih zajednica: od Ilirske pa sve do Osmanske imperije i Jugoslavija (Kraljevine i SFR).
Naime, nakon početnog šoka njegovih građana što su se našli u nekoj novoj tvorevini, do izražaja bi svom silinom ubrzano dolazile sve prednosti Ulcinja – prostorne, kulturološke i ljudske.
Plodna zemlja, puno vode, blaga klima, radišni ljudi – svega dovoljno za dostojan život.
A Ulcinj je uvijek pripadao Mediteranu, toj kolijevci i magistrali civilizacija, manje Istoku ili Zapadu.
Otuda je njegov interkulturalizam – najveći kapital koji ima, temelj njegovog trajanja kroz povijest i zaloga njegove budućnosti.
Uz gostoprimstvo, ljubaznost, solidarnost, otvorenost, marljivost, strpljivost i optimizam, jer su to osobine snage.
Stoga se gotovo svi oni koji dođu u Ulcinj – kao turisti, posjetioci ili se stalno ovdje nastane, lijepo osjećaju.
Naravno, sada znamo i da su zatvorenost, pesimizam, inat, mržnja, podjele, pohlepa, zavist, oholost i vlastoljublje, osobine zajednice koja nestaje.
Povijest je takođe svjedok da su se u posljednjih 150 godina usponi i padovi zakonito dešavali u periodu od 30-ak godina.
Nakon trodecenijskog stagniranja, sada je klatno pomjera u pravcu razvoja. I lijepo je da to znamo i osjećamo. A tek ćemo doživjeti!
I, naravno, u široj zajednici sa mediteranskim i evropskim državama, regijama i gradovima.
