Barani i Ulcinjani su na rad u svoje maslinjake odlazili kao na hodočašće, uvjereni da ulaze u sveti prostor (Vestigia Dei), koji je kao takav zaštićen. Jer, maslina nije samo plod: ona je i svetinja, blagoslovljena biljka koja se često pominje u svim svetim knjigama, trag Božije sveprisutnosti.
U Baru se zore starim maslinama kojih je na teritoriji te opštine oko 110.000, ističu da je zapravo maslina ime Bara i posebno se diče Starom maslinom na Mirovici, koja je zasađena u 3. vijeku p.n.e., odnosno još u antička vremena. Susret sa kojom, kako piše češki naučnik F. Šistek, navodi praktično svakog čovjeka na razmišljanje o životu, kontinuitetu i smislu postojanja. “Stara maslina je tamo đe jeste, tamo đe je uvijek i bila. Tamo će vjerovatno biti i nakon nas. Stoji i postoji. Svjedoči i šapuće o sudbinama, onima koji čuju“, dodaje ovaj akademik.
Ulcinjani su takođe uvijek goste rado vodili u obilazak svoje predivne Maslinade, jedinstvenog kompleksa koji broji oko 85.000 starih stabala autohtone sorte „žutice“. Naučno je dokazano da je ulje koje se dobija od starijih stabala karakteristično, odnosno kvalitetnije i vrijednije od ulja dobijenog od mladih stabala.
Njemački ekolog, Mihael Miler, kaže da “svako staro stablo masline vrijedi koliko jedan hotel“.
Ona su, dakle, neizmjerna blaga ovih gradova, jedan od važnih temelja našeg identiteta, autentičnosti i autohtonosti. Polazeći od tih postulata, mnogi dobri ljudi su jedan dio maslina ostavljali kao zavještanje (vakuf) religijskim zajednicama, uvjereni u staru istinu: što čovjek pojede, to uništi, što obuče, to pohaba, a što da u dobrotvorne svrhe, to ga ovjekovječi.
Tako se samo u posjedu Islamske zajednice u ove dvije opštine nalazi oko šest hiljada stabala maslina.
U maslinjacima su lijepo uređeni putevi i kaldrme, na desetine kilometara suhozida, mnogo izvora vode. Sve donedavno nije bilo ni žica ni pregrada, a odlično se znalo čije je što. Kao što je i plodova i ulja, u godini kada je bila dobra berba, bilo i za bogataša i za siromaha. Naravno, dosta se i izvozilo.
Koliko je maslina bila uvažavana govori činjenica da pod njom nije obavljana mala, a naročito ne velika nužda.
U maslinjacima se (do ovih naših dana!) nikada nije gradilo, već samo na njihovim obodima. To je, na primjer, slučaj sa vilom rustikom (villa rustica), odnosno ljetnjikovcem koji je u 6. vijeku sagrađen u pitomom selu Kruče. Riječ je o prvoj reprezentativnoj civilnoj građevini na ovim prostorima iz kasne antike i ranovizantijskog perioda, na prostoru koji je zbog izuzetnih prirodnih uslova, veoma blagotvoran po ljudski organizam. Ipak, ovo selo, na samoj obali mora, je najpoznatije po slozi tri velike konfesije.
