Pripadnici jezičkih manjina često nemaju adekvatan pristup profesionalnim uslugama iz domena mentalnog zdravlja, prije svega zbog nedostatka osoblja koje komunicira na jeziku korisnika, ocijenila je psihološkinja Majlinda Kurt.
Ona je za Portal covidodgovor.me kezala da je jezik od najvećeg značaja za uspješan terapijski rad, budući da upravo jezik doprinosi stvaranju kontakta, bliskosti i povjerenja, ali i doživljaju prihvatanja kroz razumijevanje.
“Kako u psihodijagnostici, kojom se utvrđuje stanje pacijenta, tako i tokom samog savjetodavnog procesa, jezik kojim komuniciraju profesionalac i klijent igra veoma značajnu ulogu”, objasnila je Kurt.
Prema njenim riječima, u liječenju prolaznih psihičkih oboljenja i prilikom tretiranja dugotrajnih, hroničnih stanja, moraju se uzeti u obzir svi aspekti izražavanja ili komunikacije.
To se odnosi na verbalnu, ali i neverbalnu komunikaciju poput tona glasa, izraza lica, vizuelnog kontakta, gestikulacije i drugih signala koji pružaju potpuniju sliku o duševno-emocionalnom stanju klijenta.
“U pogledu tretiranja psihijatrijskih pacijenata, barijera u razumijevanju značajno otežava – a nekada i sasvim onemogućava – postavljanje ispravne dijagnoze, a samim tim i odgovarajućeg protokola liječenja. Kvalitet pružene profesionalne usluge u tom slučaju može biti umanjen u značajnoj mjeri, a da ni korisnik ni pružalac usluge nisu ‘krivi’ za to“, smatra Kurt.
Ona je dodala da se nerijetko dešava da klijenti ostanu sasvim uskraćeni za pružanje adekvatne zdravstvene usluge zbog jezičke barijere.
U tom slučaju se, kako navodi, pregled uglavnom svodi na uzimanje anamnestičkih podataka od članova porodice, pratilaca ili staratelja koji su vještiji u komuniciranju na jeziku profesionalca.
„Zato se nakon ovakvih slučajeva klijent upućuje na stručnjaka koji je kompetentan za interakciju na jeziku pacijenta. Zbog specifičnosti posla psihološko-psihijatrijske struke, povjerljivosti i zaštite podataka, posrednici, odnosno prevodioci, nijesu preporučljivi jer bi se na taj način ugrozila ne samo validnost procjene i efikasnost pružene intervencije, već i druga prava koji svaki pacijent mora imati”, rekla je Kurt.
Ona je dodala da je dostupnost psihološke podrške i drugih usluga iz oblasti mentalnog zdravlja pripadnicima jezičkih manjina izuzetno mala.
“U Centrima za mentalno zdravlje u okviru Domova zdravlja, ali i uslugama na sekundarnom i tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, dostupnost usluga na jeziku manjina je nedovoljno zastupljena. Ovo se, nažalost, odnosi čak i na one sredine u kojima većinski dio populacije čine upravo pripadnici jezičkih manjina”, tvrdi Kurt.
Prema njenim riječima, ono što različite psihološke i psihoterapijske servise čine pristupačnijim svima, jesu savremene tehnologije i preko njih dostupni različiti servisi, stručnjaci i programi dostupni na različitim jezicima.
“Ovo svakako jeste podrška koju informatički obrazovani klijenti mogu sebi obezbijediti, ali ona nije dostupna ni jednako pristupačna svima. Nama preostaje da se nadamo da će se u budućnosti broj profesionalaca koji pružaju usluge na jeziku manjina uvećati kroz dodatne edukacije ili bolju saradnjom sa stručnjacima iz okruženja”, zaključila je Kurt.
