Bend “Milf hunters” čine četri momka – Nazmi Hadžibrahimi (električna gitara), Luka Đakonović (vokal), Adriatik Tiki Lazorja (bass gitara i vocal), Dragoljub Purlija (bubnjevi).
Frontman benda, Luka Đakonović je kazao da je bend osnovan 2013. godine, i to sasvim spontano: “U ovom sastavu sviramo nekih godinu dana, dok se prvobitna postavka okupila u februaru 2013. godine. Zbog obaveza nas je napustio prvi bubnjar nakon kojeg smo našli Gagu. Boljem se nismo ni nadali, a ni očekivali i jako smo se brzo uklopili”.
Na pitanje da li je publika u ostalim gradovima zadovoljna njihovim nastupima kao što je to bio nedavno slučaj u Tivtu, Luka je kazao da su u pitanju nijanse:
“Ono što sa sigurnošću mogu reći je da je u “Regati” i “Montenegro Pub”- u u Podgorici najbolja atmosfera jer ljudi poznaju repertoar i vole čuti stvari koje skoro niko ne svira u Crnoj Gori i zbog toga se svirke pokažu dobrim. U Nikšiću je isto kvalitetna publika, međutim ukočeni su jer vam neće pokazati da su uživali”.
Na vašim svirkama primjećuje se ogromna energija koja je istog intenziteta svaki put kada stanete pred publiku, kako to postižete, pitao je novinar Radio Tivta? “To dolazi spontano, imamo tu energiju i volimo to što sviramo. Naravno publika ima veliku uticaj, ako vidimo da oni reaguju uz naše pjesme onda će nas to pokrenuti. Domaći i strani rok je ono gdje se najbolje snalazimo, repertoar sastavljamo svi zajedno i nismo ograničeni žanrovima, a relativno su nam ukusi slični. Mi smo cover bend i smatramo da treba proći neko vrijeme prije nego što počnemo da radimo autorske stvari. Ne treba žuriti, mladi smo i moramo slušati još muzike.
Jedini je Nazmi u Ulcinju pa nam je trenutno teško uskladiti ambicije sa mogućnostima, iz tog razloga probe imamo svega jednom do dva puta mjesečno. Što se tiče muzičke rok scene kod nas izdvojili bi Autogeni trening, Zoonpolitikon i Mikrokozmu i to je sve. Mladima koji posjeduju talenat poručili bi da uzmu stvar u svoje ruke. Poznajemo mnoge ljude koji traće talenat olako i to nas nervira jer znamo da mogu postati vrsni muzičari i pjevači. Trema i strah su najveći problem, ali ako tu barijeru pređete sve ide glatko”, zaključio je Đakonović.
