Medijska pismenost postoji kao izborni predmet u gimnazijama Crne Gore. Ali kada taj predmet ne doživi adekvatnu afirmaciju unutar same škole, jedini način da učenice i učenici budu u prilici da izučavaju sadržaje ovog predmeta moguće je kroz međupredmetne oblasti. U tom prostoru kreativan nastavnik povezuje različite sadržaje i teži medijskom opismenjavaju svojih učenica i učenika. Nakon izučavanja ljudskih prava, danilovgradski đaci su na času izbornog predmeta Evropske integracije analizirali današnju medijskom sliku žene.
Novembar, 2020 – Jedna od najaktuelnijih tema u Crnoj Gori, posljednjih godina, tiče se ravnopravnosti među polovima. Najčešće polazište u razmatranju ove teme jeste Zakon koji predviđa da su žene u ostvarivanju svojih prava izjednačene sa muškarcima. U tom smislu, uzimaju se u obzir opšta mjesta kakva su prava na obrazovanje u istim školama, korišćenje istih medicinskih tretmana, mogućnost učešča u raziličitim oblastima na tržištu rada…
Međutim, da li u potpunoj saglasnosti stoji slovo zakona i stvarnost koju živimo?! Posebno ona stvarnost koja je prisutna u medijima i koja čini najvećim dijelom naše saznanje o životu i svijetu.
Uzimajući za polazište prethodno kazano, učenice i učenici su s lakoćom kritički razmišljali o tome da su u školama najčešće zaposlene žene, a da su donosioci odluka, koje se tiču obrazovnog sistema, uglavnom muškarci. Učenice i učenici su bili u mogućnosti da njeguju timski rad učešćem u istraživačkim zadacima koji se tiče žene u udžbeničkoj literaturi, žene u reklamnim i propagadnim medijskim sadržajima, žene u medijima na stranicama politike, ekonomije i društva, ali i stranicama zabavnog karaktera.
Vrednujući relevantnost sadržaja udžbeničke literature i oslanjajući se na odgovornost autora, recezenata, urednika iz oblasti književnosti i istorije učenice i učenici su došli do sljedećih rezultata:
• Analizirajući čitanke od prvog do četvrtog razreda gimnazije, naišli su na svega pet spisateljica sto je izuzetno mali broj u odnosu na broj djela kojа obrađuju tokom srednje škole.
• Uprkos vrijednostima koje su donijeli pokreti za prava žena i dalje postoji predrasuda o ženama – piscima; mnogi tvrde da su teme koje one obrađuju isključivo bazirane na emocijama i kao takve prilično trivijalne.
• Mnoga djela spisateljica i pjesnikinja zaslužuju da budu obrađivana u školskim čitankama. Neke među njima su: Džejn Ostin, sestre Bronte, Virdžinija Vulf, Agata Kristi, Žorž Sand, Simon de Bovoar, Ana Ahmatova, Marina Cvetajeva, Vislava Šimborska, Jelisaveta Bagrjana, Margaret Jurnesar…
• Od 113 dobitnika Nobelove nagrade za književnost, do 2020. godine, samo je 15 žena: Selma Lagerlaf, Gracija Deleda, Sigri Unset, Perl Bak , Gabrijela Mistral , Neli Zaks, Nadin Gordimer, Toni Morison, Vislava Šimborska, Elfride Jelinek , Doris Lesing, Herta Miler, Alis Manro, Svetlana Aleksijevič, Olga Tokarčuk. Nijedna nije zastupljena u nastavnom program književnosti za srednje škole.
Zaključak učenica i učenika bio je – uprkos poboljšanju položaja žena u društvu, autorke nijesu cijenjene jednako kao i pisci – muškarci.
Slična ishodišta su pokazala i istraživanja udžbenika iz istorije za srednju školu.
Do Prvog svjetskog rata žene gotovo nisu spominjane u udžbenicima istorije, tek pokretom sifražetkinja na čijem čelu je bila Emelin Panherst, prva žena koja se borila za ženska prava glasa, žene su pomenute. Mladi medijski istraživači ističu da srednjoškolci naprosto znaju malo žena koje su značajne i koje su mijenjale istoriju kao što su: Kleopatra, Jovanka Orleanka, Kraljica Viktorija, Marija Antoaneta, Indira Gandi, Eleonor Ruzvelt… Njihov zaključak je bio da je moć rezervisana za muškarce, iako postoje žene koje su dale snažan pečat vremenu u kojem su živjele.
Učenice i učenici su se osvrnuli na prisutnost žena u štampanim medijima (dnevnim novinama, časopisima, magazinima). Lako su uočili da su čitaocima ponuđene stranice različitog karaktera gdje je upadljiva rodna neravnopravnost, odnosno diskriminatorno predstavljanje žene. Kao dokaz tome svjedoče brojni neprimjereni tekstovi, fotomontaže i fotografije.
Slika žene je često zloupotrijebljena na “šarenim stranama”, pa žensku figuru ili lice prate brojni tekstovi koji propagiraju predrasude prema ženama. Iako je riječ o zabavi, vrlo je ozbiljno dovedena u pitanje kompetencije žene pri obavljanju poslova i omalovažavanje njenih sposobnosti, postignuća, znanja i umijeća. Time je dovedena u pitanje pozicija žene i u moralnom pogledu.
Zapitamo li se ponekad kakvu sliku svijeta predočavamo mladim ljudima znajući da mediji čine osnovno izvorište njihovog saznanja, daleko uticajnije od škole ili porodice. Bez mnogo napora učenici su utvrdili da su žene najprisutnije na reklamama koje ekspoatišu njihova tijela i tretirju ih kao robu na tržištu. Mediji, dakle, kreiraju ženu kao vizuelno primamljivi koncept spoljašnjosti i sugerišu mladim ljudima da nije bitna njena unutrašnjost. Učenici su primijetili da je manje riječi o uspješnim ženama, dobitnicama nobelove nagrade, uspješnim sportiskinjama sa olimpijskim medaljama, aktivistlinjama, a mnogo češće mediji rabe biografije i svakodnevni život žene čiju popularnost sami kreiraju na osnovnu njihovog spoljašnjeg izgleda, angažiovanja na društvenim mrežama i rijaliti programima.
Učenice i učenici su uočili njegovanje stereotipa u medijima u kojima se žena pojavljuje kao žrtva, a vrlo rijetko je riječ o ženama koje su sopstvenim nastojanjem uspjele da ostvare sve svoje životne potencijale. Sami su primijetili da se na taj način kreira uloga žene žrtve kao prihvatljiva, a slika uspješne žene kao neka vrsta kulturološkog incidenta.
U prilog ovome izdvajamo dio zadatka jedne od grupa:
“U velikom broju dnevnih novina u Crnoj Gori, i dalje se mogu naći obnažene žene na reklamama, a njihova tijela služe za uživanje i gledanje. One su tako degradirane ne samo u odnosu na njihovu ljepotu i godine, odnosno fizički izgled, već se tim putem vrši potcjenjivanje njihove inteligencije, kao i raznih drugih sposobnosti”.
Učenice i učenici su dobili zadatak da ispitaju odnos zastupljenosti muškaraca i žena u štampanim medijima, tj. da istraže postoji li neka značajna razlika u zastupljenosti polova koja bi trebalo da nas zabrine.
Jedna grupa je analizirala dnevne novine ,,Pobjeda”. Istraživali su stranice novina u kojima je pisano o političkom životu, a zatim i stranice u kojima se pisalo o svijetu zabave. Imena muškaraca (imenice i zamjenice) obilježavali su zelenom bojom, a imena žena plavom.
Rezultati njihovog istraživanja:
“Strana politike – podatak da je na ovim stranicama napisano 47 muških imena naspram svega 6 ženskih veoma nas je zamislilo o položaju žena u Crnoj Gori.
Strana zabave – situacija značajno drugačija. Na njoj su podjednako zastupljeni i muškarci i žene u oba aspekta koji su nama bili zanimljivi.”
U zaključku navode: “U sredstvima javnog informisanja mora postojati jednaka zastupljenost oba pola. Neće to imati posljedice danas ili sjutra, ali ukoliko zanemarimo ovaj problem u doglednom periodu, on će narasti i postati itekako vidljiv. Ne želimo da kažemo da je sve crno jer je u prošlosti situacija bila mnogo lošija, ali moramo imati razvijenu svijest o rodnoj ravnopravnosti”.
I druga grupa je imala sličan zadatak. Oni su odabrali dnevne novine „Dan“ i „Vijesti“ i, takođe, došli do zaključka da su žene mnogo manje zastupljene u novinskim člancima od muškaraca.
Rezulatati njihovog istraživanja:
“U novinama Vijesti, na stranicama politike, samo dva puta se pominje žensko ime i prezime i dva puta se pominju imenice koje se odnose na ženski rod, a to su supruga i sekretarka – sve ostalo je u muškom rodu.
U novinama Dan se nešto više puta pominju ženska imena nego u novinskom članku Vijesti, to je sedam puta.Takođe, smo uvidjeli da se i pored ženskog imena nalazi imenica zanimanja u muškom rodu – sudija.”
Njihov zaključak je bio da na osnovu dnevnih novina “Dan” i “Vijesti” na polju politike, žene još nijesu ni blizu ostvarivanju potpune ravnopravnosti sa muškarcima. Potpuno je drugačija situacija na stranicama zabave – ženski rod je preovladavao.
Učenici koji imaju u iskustvu ovakve istraživačke zadatke s lakoćom izdvajaju relevatne informacije, dekonstruišu medijske konstrukte – izdavajaju lažne vijesti od onih čiji su izvori relevantni, uočavaju namjeru onih koji oblikuju i prenose određenu poruku i pokazuju visok stepen građanske odgovornosti u odnosu na izazove svakodnevice u školi i zvan nje.
Ovakvim mladim ljudima s povjerenjem i bezbrižnošću možemo povjeriti našu budućnost.
Članak je dio projekata “Čitaj između redova” I “Mediji za građane-građani za medije” koje Institut za medije provodi uz podršku Ambasade SAD u Podgorici I Evropske unije (EU). Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije I autora I ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.
