U našem gradu svaki uspjeh trebao bi se ispratiti sa velikom pažnjom, naročito onih najmlađih. Kroz muziku kulturu i sport šaljemo sliku u svijet gdje prepoznaju prave vrijednosti i pružamo šansu onim najtalentovanijima da lakše probiju put do zvijezda. Za naš portal govori jedan od najmladjih i najtalentovanijih harmonikaša u Crnoj Gori, desetogodišnjii Darko Karađinović, na koga Ulcinj svakako može biti ponosan. Bronza na „Akordeon Art“-u 5. Internacionalnog festivala harmonike u Sarajevu, u svojoj kategoriji, u ogromnoj konkurenciji, i još jedno treće mjesto na prethodnom festivalu mladih Crne Gore održanom u Herceg Novom.
April i maj bili su samo nagovještaj svega onoga što Darko želi da postigne, a to je ono najviše. Ne treba ni izostaviti velike zasluge njegovog mladog profesora Joza Jakovića.
Razgovor sa Darkom vodio je Ognjen Vujadinović.
Sa 6 godina si upisao prvi razred osnovne muzičke škole. Da li si već u prvom razredu počeo da sviraš ili je to ipak krenulo malo kasnije?
Darko: U prvom razredu sam išao u hor, a već u drugom sam počeo da sviram harmoniku. To je bio moj prvi izbor i mislim da nisam pogriješio. To je ono što volim i samo zato i mogu biti uspješan.
Tvoj profesor bio je i Drljan Safet. Da li si sa profesorom išao i učestvovao na nekim takmičenjima prije ova dva festivala u Herceg Novom i Sarajevu i možda osvajao neke nagrade?
Darko: Da, učestvovao sam 2012. godine na takmičenju u Kolašinu i osvojio srebrnu liru. Velike zasluge idu i mom bivšem profesoru Drljanu od kojeg sam mnogo naučio na početku.
Peti si razred osnovne škole ,,Maršal Tito’’ i prije svega odličan si đak. Da li je teško uskladiti obaveze i biti uspješan na oba polja?
Darko: Pa moram priznati da jeste. Potrebno je dosta energije da bih mogao i da sviram i da učim. Trudim se da na oba polja pružim koliko mogu i da ne popuštam dok god mogu da postignem ove dvije stvari.
Da li je porodica tvoj najveći oslonac?
Darko: Da naravno, porodica mi puno pomaže u svemu, naročito moja majka. Možda nikog ne bih trebao da izdvajam, ali ipak je ona neko ko je svakog momenta uz mene.
Ove godine tvoj profesor harmonike u muzičkoj školi je Jozo Jaković. Iza vas su već dva izvanredna uspjeha, vi se vjerovatno nećete zaustaviti na tome?
Darko: Tako je. Naravno da nećemo, međutim biće potrebno još puno rada i truda kako bi postigli još veće rezultate.
Da li planiraš da nakon osnovne muzičke škole možda upišeš srednju muzičku i nastaviš da sviraš harmoniku ili si ipak odlučio da sviranje ostane tvoj hobi i nešto u čemu ćeš uživati samo u slobodno vrijeme?
Darko: Planiram da nastavim. Ali vidjećemo, može se svašta promijeniti do tada. Već sada svjestan sam da će biti dosta raskrsnica u životu na kojima ću morati izabrati pravu stranu. Ali, neka sve ide svojim tokom.
Skroman na riječima, ali ne i na djelima, u šta smo se mogli i uvjeriti. Budućnost koja je pred njim pokazaće koliko je spreman da istraje u onim stvarima kojih je danas sve manje. Mladi talentovani ljudi sjutra će, nadajmo se, biti simboli našeg grada i pravi predstavnici naše muzike, kulture i svega onoga pozitivnog. Na nama je da ih podržimo i prije svega pružimo svu moguću pažnju koju oni zaslužuju.
One Response
bravo Darko, svaka ti čast!