Ovih dana će Monitoring group Ulcinj – Mogul organizovati izložbu fotografija kojima želimo da pokažemo (i dokažemo!) posljedice korupcije u našem gradu i njegovoj okolini. Imaće se tu što vidjeti: Solana, Valdanos, temelji hotela Galeb i Lido, ali i druge ruine, koje su preostale nakon pogubnih privatizacija. Sve to samo da se, svi zajedno, podsjetimo dokle se ide u nerazumijevanju važnosti i vrijednosti bogatstva koje nas okružuje.
Ali: kako fotografijom zaista prikazati korupciju i cio njen proces, stepen po stepen,korupciju oličenu u divljoj gradnji, a koja cvjeta sve od Kruča do Bojane? Bile bi nam potrebne na hiljade fotografija! Kako fotografijom prikazati naše muke sa infrastrukturom, pa čuveno i opštepoznato partijsko zapošljavanje, zatim skrivanje informacija ili one nepravde koje se čine običnom građaninu – u sudu, tužilaštvu, policiji…?
Nedavno smo imali prilike da vidimo video-snimak (star godinu i po)koji prikazuje prebijanja naše omladine u nekoliko kafića. Ništa novo nijesmo vidjeli na tom snimku, baš ništa, što nijesmo saznali iste noći kad su se prebijanja dogodila! Po riječima svih očevidaca, bilo je to animalno iživljavanje (kaznenog odreda policije), dakle – onih, koji su tu da pružaju sigurnost građanima i štite njihova ljudska prava! Sve se dogodilo bez jasnog povoda, a ni razlog nije bio očit. Ali, s obzirom da sjutradan niko nije barem suspendovan do istraživanja pravih razloga i motiva (i pored zahtjeva građana i poslanika iz ovog grada), ostala nam je velika dilema: da li se ta policijska tortura desila greškom (jer, može se prebijanje, izgleda, i tako desiti), ili je postojao neki stvarni, a skriveni razlog?! Sve, na prvu, djeluje jasno, a nimalo nije jasno. Razrješenja ili objašnjenja nema! „Odgovoni će biti kažnjeni, ako bude dokazano prekoračenje ovlašćenja“ – riječi su resornog ministra u odgovoru na poslaničko pitanje. “Biće kažnjeni…” Kad? “Ako se dokaže…” Ako? I najvažnije: zašto se sve to uopšte dogodilo?
Bavićemo se i dalje praćenjem ovog slučaja (na sudu i van suda), a ovdje ga navodimo samo kao ilustraciju toga koliko je teško baviti se antikorupcijom u našem gradu i državi. (Mogli smo za ilustraciju uzeti bilo koju od sumnjivih privatizacija, o kojima se skoro sve zna, pa su, ipak, bez razrješenja, ali ovo je najsvježiji primjer ili najdirektniji, najkonkretniji rezultat situacije u kojoj je građanin sasvim onemogućen da išta istinski zna i shvati.)
Korupcija jeste najčešće teško vidljiva, ali u demokratski uređenim društvima, onog momenta kad se ona uoči i postane vidljiva, pravna država automatski djeluje. Problem sa ovim i sličnim slučajevima je u tome što se građanima nameće da nije poželjno vjerovati svojim očima, te da je pametnije ćutati i trpjeti.
Crna Gora se trenutno nalazi u procesu pregovaranja, među ostalima i o poglavljima 23 i 24 (vladavina prava i sigurnost). U sklopu tog procesa usvojen je set zakona, propisa i mjera. Na osnovu njih je i naša Opština donijela Plan integriteta. Ukratko, taj Plan predstavlja viđenje same lokalne uprave o problemima korupcije u sopstvenim redovima. Kao i mjere koje će ta ista uprava da preduzme, tamo gdje je sama procjenila da je izložena potencijalnoj korupciji. To zvuči i neobično (sami će sebe da prekontrolišu?) i baš lijepo, ali o tome građani ne znaju ništa ili znaju sasvim malo. Ako sve ostane zabilježeno samo na papirima i internim izvještajima, građani i dalje neće znati baš ništa.
Zato je od izuzetne važnosti da građani pokažu ličnu inicijativu i jasno interesovanje za izvore korupcije. Da budu informisani – ne samo o svojim pravima – već i o obavezi javnih institucija i nosilaca javnih funkcija, čija dužnost jeste da budu u službi građana tj. poreskih obveznika, jer su baš oni njihovi stvarni poslodavci. Zbog jednog, ali ne jedinog razloga: troše njihov novac! Otuda i moraju obavljati svoje funkcije u skladu sa zakonom i u opštem interesu.
Pomognimo svojom građanskom sviješću i savješću da naša Opština ozbiljno pristupi problemu korupcije! Da usvoji akcione planove i realizuje sve neophodne mjere iz Plana integriteta! Učinimo, kao građani, sve što je u našoj moći da javne institucije i nosioci javnih funkcija budu na pravoj – na našoj strani! Jer, to je strana zajedničke vrijednosti.
Adrian Perović,
Koordinator Projekta „Odgovorno za Ulcinj“
