Diskusije o značaju mladih u ovom gradu su jasno pretvorene u jedan kliše i temu koja se, kao po običaju, aktualizuje (aktivira) isključivo samo za vrijeme izbornih kampanja.
U Ulcinju se, na žalost, jasno primećuje da se pojam omladine isključivo koristi samo za prebrojavanje i osiguravanje partijskih glasova po kojem ovaj sistem, evo, duže vrijeme perfektno funkcioniše.
U svim razvijenim zemljama i gradovima, prva i ključna faza neke reforme je upravo smjena generacija koja osim podmladjivanja kadra, sa automatizmom donosi i moderniji sistem obrazovanja, koji upravo vodi efikasnijem (modifikovanijem) pristupu rješavanja poteškoća u svim segmentima i na svim poljima, bile one ekonomske, pravne ili socijalne prirode, dok je kod nas sa velikim čudjenjem jedina reforma “rotiranje već postojeće stare političko-partijske garde”.
Takodje se lako da uočiti i pitanje je zašto se baš u ovo najnepovoljnije vrijeme najviše koristi riječ “omladina”, a i odgovor je veoma lak.
A to je što u današnjem vremenu, gdje svake godine razlika izmedju prvorangirane i drugoplasirane partije biva sve manja i manja, kandidati se po automatizmu (nevoljno) mislima okreću prema omladini, i evo dugi niz godina ih gledaju i koriste samo kao glavno odbrambeno oružje preko kojih dolaze do značajnog priliva glasova.
Ali, najveća briga je u tome što se u očima naše političke klase, čak i generacija koja je prevazišla ili koja gazi blizu 30-tim godina, i dalje tretira kao nezrela i još nespremna za vodjenje visokih funkcija, što je neshvatljivo pogotovo za jednu državu kao Crnu Goru, i grad Ulcinj kao njen sastavni dio, s obzirom da je baš naš premijer sa svojih 29 godina dobio povjerenje za obavljanje najodgovornije funkcije u državi, koju i dan-danas vodi na zavidnom nivou.
Tako da bi ovo zaostalo i primitivno razmišljanje trebalo jednako da vrijedja i omaložava i samog premijera kojem je dodijeljena baš u toj (po njima) ranoj fazi funkcija vodjenje ove države i to u najtežim vremenima.
Ova zaostala lokalna politička kultura, koja u velikoj dozi degradira položaj omladine, nas je i dovela do trenutnog stagniranja i bez ideje u formiranju jednog modernog strateškog plana, koji bi odveo ovaj grad, do jedne zavidnije pozicije i razvoja u svim segmentima.
Posmatrajući trenutnu situaciju, sa moje tačke gledišta, (a nadam se da griješim), jedinu soluciju za izlazak iz ove bijede i poboljšanja položaja mladih je spala samo na jedno rješenje, a to je konsolidovanje omladine (bez obzira kojem političkom opredeljenju aktuelno pripadaju) i stvaranje jedne zajedničke, omladinske unije preko koje bi zajedno digli glas i tražili mjesto koje nam pripada u društvu i koja nam je čak i obećana prije početka našeg mukotrpnog i skupog studiranja, a to je mjesto učestvovanja ne samo u partijskim strukturama nego i u vodjenju razvojnog i ekonomskog puta samog grada.
U suprotnom, ako nastavimo da i dalje prihvatimo da olako služimo kao “marionete” vrhu partijskih struktura, bojim se da će ova generacija proći nezapaženo, a posljedice ovog gorkog čina će svakako osjetiti i samo društvo.
Ovu generacijsku katastrofu (potop) će nazvati ili pokriti nekim modernim i bezbolnim imenom, i njihovu krivicu pripisati nekoj tamo “ekonomskoj ili globalnoj krizi”.
