Ulcinju nedostaje ljubavi! Jer, da te ljubavi zaista ima ovaj, po prirodnim ljepotama najljepši, a po resursima najperspektivniji grad u Crnoj Gori, ne bi danas izgledao kao selendra, palanka ili kasaba.
Nevjerovatno je da ljudi koji ovdje žive nijesu toga svjesni i da čine veoma, veoma malo da se ovo stanje izmijeni.
A prvi korak u tom povratku Ulcinja, s jedne strane, sebi i tradiciji, a, s druge strane, razvoju i budućnosti, jesu osjećanje ljubavi, plemenite namjere i istrajnost njegovih žitelja.
Samo u tom slučaju otvoriće se mogućnost adekvatne valorizacije resursa, znanja i geografskog položaja, odnosno grad će se razvijati skladno i prirodno. Biće ugodno mjesto življenja za sve njegove stanovnike, turiste i posjetioce.
Ali, prije toga, „morate postati brat neke ljepote da bi počeli da je volite“, govorio je Levinas. A to svakako nije teško: svaki živi stvor koji ima dušu ne može, a da ne voli Ulcinj.
No, ljudi, nažalost, više ovdje ne vole lijepe i jasne stvari: oni obožavaju pretvaranje i foliranje. Sljedstveno tome, postali su žrtve foliranja. U doba ove medijske ekspanzije, sve je moguće odglumiti, pa i ljubav.
Svi to vide, osjećaju i znaju, ali nema volje, snage i spremnosti da se to ne čini.
Naš veliki problem jeste i što ovi ljudi još nisu izašli iz sistema u kojem su rasli, u kojem se, planski i sistematski, nastojala ubiti duša u čovjeku. Dakle, ovako više ne može! Treba nam nešto novo, neka nova priča i institucije, posebno vjerske, koje će biti blizu ljudi, ozbiljno shvatiti njihove potrebe i tjeskobe, koje će biti usmjerene prema dušama ljudi. Jer, ko zna, u ovom zapuštenom društvu, koga je to uopšte briga, što se dešava u ljudskim srcima. Pa to se ne da izraziti pomoću nikakve statistike!
Ali, znamo da u svijetu postoji nebrojeno mnogo primjera da su gradovi napredovali veoma brzo samo kada je postignut puni konsenzus njegove elite o nužnosti i prioritetima razvoja uz očuvanje tradicije i prirodne sredine. „Ovo obogaćenje i uvećanje svih dimenzija života putem emocionalne zajednice, razumske komunikacije, tehničke opremljenosti i dramske životnosti bio je uvijek vrhovni smisao i zadatak grada u toku čitave istorije“ (L. Mamford).
A, sve je to, dakako, lakše i ljepše uz ljubav!
(Decembar 2005.)
