Moj đed Mustafa – Cafo, čije ime nosim, imao je 34 godine kada je na prevaru uhapšen i 15.12. 1944. godine strijeljan sa još tri ugledna Ulcinjanina.
Dvije sedmice nakon toga ubijen je i njegov najmlađi brat, Hasan, koji je imao tek 22 godine. Jer, rekao je: otkriću ko mi je ubio brata! I sigurno bi to učinio da nije surovo likvidiran. Do dana današnjeg ne znamo đe su kosti Hasanove.
Revolucionarni teror, vršen pod lažnom parolom „U ime naroda“, bez suda i suđenja, počeo je tih strašnih dana i sedmica u Ulcinju ubistvom mladog komuniste Raifa-Rafa Gorane. Niko više nije imao sumnje: kada se ovako surovo obračunavaju sa svojima, što li tek čeka tzv. “narodne neprijatelje, sluge okupatora i domaće izdajnike“!?
Komunistička vlast u liku zloglasne OZN-e, kasnije UDB-e, željela je da njihovim ubijanjem posije strah među građanima tog mirnog grada. I da to budu ljudi bez grobova kako na mjesta likvidacija ne bi dolazili rodbina i prijatelji, kao i ostali građani, i iskazati im, bar na taj način, dužno poštovanje.
I uspjeli su. Decenijama nakon toga se u Ulcinju nijesu čuli ni protesti ni jauci zbog likvidacije nevinih ljudi. Komunistički zločini su, za razliku od drugih, prećutkivani, sistematski prikrivani i ostali nekažnjeni. Zato se ta država, stvorena na krvi i zločinima, laži i otimačini, tako surovo raspala, na zgražavanje cijelog čovječanstva. Uostalom, sve žrtve zločina na ovom svijetu zaslužuju spomen i da ih se dostojno sahrani.
O tome u ovoj svojoj knjizi vjerno svjedoči dr Gani. Godinama je on pripremao ovo djelo, prikupljao i sistematizovao građu, razgovarao sa desetinama osoba, pažljivo sve analizirao.
Jer, krv je ljudska rana naopaka. Ništa nakon prolivene, a još nevine krvi ne može biti isto.
Dr Gani je svoje uradio. Knjiga koju imamo pred sobom je dokaz tome. Ona je svjedočenje čovjeka koji je to osjećao kao dug i obavezu prema svojoj zajednici svjestan činjenice da se budućnost treba graditi na istini.
I potvrdio i na ovaj način ono što je cijeli život radio kao doktor: da i dalje nastavi da služi našoj maloj zajednici.
Zato je tako važno da imamo ovakve knjige i stoga koristim priliku da se zahvalim dr Ganu, prijateljima iz CEKUM-a i svima vama.
