Lord Bajron je zapisao da se u trenutku postanka planete najljepše spajanje Zemlje i mora dogodilo na crnogorskoj obali. Ovo je zaista prostor satkan od ljepote, na kojem se plodonosno prožimaju velike civilizacije, kulture i religije, praktično svijet u malom.
A kulturna produkcija je uvijek najviše živa tamo gdje je polivalentna. Zato je logično što se oko tri četvrtine kulturnog blaga Crne Gore nalazi upravo na ovom području.
Svaka kultura postoji, prije svega, kao interkultura. Stoga je Primorje Crne Gore oduvijek bilo interkulturalno, sa gradovima koji su osnovani u antici. Istorija je svjedok da su takvi gradovi, u čijim su temeljima interakcija, humanizam i razmjena, sposobni da upravljaju kulturnom raznolikošću, podstiču kreativnost i inovacije i da ostvaruju ekonomski progres i koheziju zajednice.
Dakle, Crnogorsko primorje je svojevrstan mikrokosmos sa milenijumskim iskustvom društvenih, kulturnih, etničkih, vjerskih i jezičkih različitosti. Ovaj prostor je pluralistička zajednica u kojoj koegzistiraju mnogi narodi, govori više jezika i u kojoj se plodonosno prožimaju sve monoteističke religije.
Tokom čitavog trajanja ovdje su brižljivo građene zajednice u kojima su kulturne razlike obogaćivale ove građane vodeći ih ka potpunijem razumijevanju univerzalnih istina i doprinosile povećavanju njihove humanosti uprkos internim razlikama i nizu protivrječnosti.
Ova izvanvremenska i izvanprostorna dimenzija na ovom predivnom prostoru rezultirala je vitalnom interkulturalnom strukturom koja se ogleda gotovo na svakom polju ljudskog djelovanja. Između ostalog, i u tome što ljudi različitih vjera imaju zajednička svetilišta i zajedničke svetitelje. Već stoljećima su gradovi Bar, Ulcinj, Budva, Risan, Kotor, Tivat i Herceg-Novi hodočasnička mjesta katolika, pravoslavaca, muslimana i jevreja, odnosno prostor koji nije samo granica između Istoka i Zapada, već prvjenstveno poveznica dva svijeta.
Zahvaljujući milenijumskom trajanju, unutrašnjoj toleranciji i povezanosti, ovdje se uživalo u plodovima svih kultura, civilizacija i religija koje su na naše prostore došle prihvatajući od svake korisno i lijepo. Opšta saradnja razvijana u tom tolerantnom okruženju rezultirala je prožimanjem kultura, njihovim spajanjem i širenjem, tačnije oplođavajućim povezivanjem.
Taj interkulturalni kapital je danas najveća vrijednost Primorja, koji su njegovi građani i građanke znali da očuvaju i u vremenima najvećih kriza i sukoba na širem balkanskom području.
Zato je ovo najinteresantniji interkulturalni prostor na čitavom Jadranu, jedinstvena kulturološka i turistička destinacija Evrope i Mediterana, ili, kako navodi američki novinar Robert D. Kaplan, jedna prosvijetljena alternativa obezvrijeđivanju i gubitku svih sjećanja i tradicija.
Ovaj tekst je nastao u okviru projekta “Interkulturalna mjesta, praznici i svetitelji na Crnogorskom primorju”, koji finansira Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava Crne Gore – Direktorat za interkulturalizam.
