Livade morske trave, kakve su one naše u Valdanosu, ubrajaju se među najproduktivnije ekološke sisteme u svijetu. Oluje i talasi (u “uvali maslina” je to punenat, jači zapadni vjetar) prenose ogromne količine morske trave i izbacuju ih na obalu gdje se stvaraju ogromne nakupine morske trave. Zbog relativnog manjka in situ proizvodnje na pješčanim plažama, takvo donešeni materijal može biti glavni izvor kiseonika za zajednice makrofaune pješčanih plaža i ostalih obalnih staništa.
Ovaj se proces smatra potencijalno važnim faktorom u okviru stvaranja strukture nakupina beskralježnjaka na pješčanim plažama.
Debele naslage morske trave, koje se gomilaju na plaži poznate kao nakupine/naplavine bile su uobičajena pojava na Mediteranu prije razvoja masovnog turizma, dok su danas rijetkost u većini područja. Razlog tome je uglavnom nestajanje morskih cvjećnica duž evropskog dijela obale zapadnog Mediterana tokom druge polovine 20. stoljeća.
Nažalost, turisti (i kupači) ne cijene ekološku ulogu morske trave na plažama pa se ona često uklanja s plaža; istovremeno, takvim uklanjanjem se uklanjaju nutrijenti, pa čak i staništa za plažnu faunu, nutrijenti za vegetaciju embrionskih sipina, što sve može dovesti do pojačane erozije plaža i sipina.
Kupači najčešće ne vole takve nakupine na plažama zbog mirisa koji (nekima) može biti neugodan, jer te nakupine uglavnom povezuju s onečišćenjem. Zapravo su takve nakupine uvijek znak dobrog kvaliteta morske vode, jer označavaju blizinu naselja morskih cvjećnica.
Takođe, treba napomenuti da je takav stav dijelom i socio‐kulturna odrednica za kupače na obalama Atlantskog okeana, gdje su takve nakupine izraženije, miris morske trave je čak izuzetno cijenjen; on se povezuje s mirisom prirode. S druge strane, korisnici plaža na Mediteranu, koji često imaju nižu ekološku kulturu (svijest), taj miris povezuju sa onečišćenjem.
