Ovim tekstom želim svima pojasniti da mi nije cilj napadanje bilo koga nego želim, prije svega, da me shvatite kao čovjeka koji vodi brigu o onome što mu je drago.
Želim s nekoliko riječi da se osvrnem na rad Islamske zajednice u Ulcinju. Ili da budem precizniji: na nerad i nedjelovanje iste! Toliki nerad – ako se nerad uopšte da mjeriti – zapanjuje svakog iole normalnog čovjeka. Islamska zajednica je najstarija institucija u gradu, ona koja oblikuje nas, naš sistem vrijednosti, koja kreira naš identitet – mada ne mislim da je identitet jednoznačan – i ona je ta koja brine o našoj duhovnoj vertikali. Islamska zajednica poziva najljepšim i najplemenitijim vrijednostima. Ona, jednom riječju, nastavlja dugu tradiciju pozivanja u vjeru u Jednoga Boga i čuvanju morala, a koja je nastala samim nastankom čovječanstva. Tako časna misija čini svakog člana te zajednice ljudi izrazito ponosnim. Dalo bi se razumjeti iz svega ovoga da su oni koji su se prihvatili ovog poziva neumorni u svom djelovanju kako bi se taj poziv održali prisutnim u životima svojih sugrađana.
No, u našem gradu to nije baš slučaj. Osim uglavnom turskih investicija za izgradnju džamija i medresa, nema nekog rada. Naravno da su te investicije više nego neophodne, ali to ne predstavlja rad i uspjeh IZ. Štaviše, može da predstavlja čak neuspjeh ukoliko neće biti korisnika istih. Jedno je graditi zgrade, a drugo je graditi zajednicu. Ona se gradi radom s ljudima i jasnom strategijom za razvoj institucija. Da ne bi došli u situaciju američke Empire state building koja se u prvim godinama zvala Empty state building, jer je bila prazna. Graditi džamije i medrese, a zapostavljati izgradnju čvrstih temelja Zajednice (džemat) znači graditi zgrade koje će biti prazne i koje neće služiti svom cilju. Bavi li se islamska zajednica praznim investicijama, to je za mene ključno pitanje?
Mada nije sve tako crno. Prazne zgrade pune se za praznik, pa ako je Islamskoj zajednici dovoljno da se džamije pune samo za Bajram ili samo u petak, onda je moja kritika neumjesna. A pune se i vjernicima koji su drugačijeg mentalnog sklopa od onih koje smo godinama viđali u džamijama. Nerad IZ će popuniti drugi, pa će, ipak, naše bogomolje biti pune, ali pune vjernicima koji Islam tumače po novim, saudijskim standardima. Moći će se reći da su džamije pune, ali IZ će znati da to nisu ljudi koju uvažavaju svoju instituciju.
Sve ovo nas je vodilo do pitanja koje smo postavili na početku. IZ je, koliko sam ja upućen, jedina institucija koja postoji u kontinuitetu pet stoljeća a u novije vrijeme nema jasno koncipiran plan za strateški razvoj.
I u nešto prostijem svijetu od ovog našeg, trebalo je da postoji grupa ljudi koji bi sjeli i postavili svoje kratkoročne i dugoročne ciljeve. A šta li je tek sa našim svijetom koji je svijet tehnologije koji IZ ne može ni informativno pratiti, a kamoli se odrediti i zauzeti jasan stav prema novim izazovima. Djelovati u ovakvim vremenima bez jasno određene strategije za razvoj znači izaći na ratište zatvorenih očiju i bez štita, povijajući se pred kišom metaka ili, jednostavno rečeno, to znači ne djelovati.
U današnjem svijetu informacija, zvuči paradoksalno i nevjerovatno ali IZ ‘djeluje’ bez pomoći web-stranice. To znači da glas IZ ne dopire kod mladih, a oni najviše vremena provode za kompjuterom. Živi li i uživa li IZ u samokomunikaciji; u komunikaciji sa svojim članovima odbora, imamima – mada ni ta komunikacija nije na nivou – ili želi da bude uticajni faktor u kreiranju društvenih tokova? Da nije IZ napravila plan kako bi što uspješnije promašila svoj cilj? Izostanci imama na molitvama, neodržavanje kurseva islama za mlade iz opšte kulture islama, učenja Kur’ana, neorganizovanje izleta koji u jednoj opuštenijoj atmosferi zbližavaju imame i vjernike, nepostojanje izdavačke djelatnosti, nemogućnost štampanja brošura, umnožavanja CD-ova, nepostojanje načina kontaktiranja IZ osim privatno ili lično u kancelariji IZ – a vrijeme je luksuz koga imamo sve manje, sve ovo je doprinjelo tome da IZ nije na nivou svog poziva. IZ kao ozbiljna institucija ne organizuje bajramske prijeme, okrugle stolove, dane otvorenih vrata da bi čula probleme i potrebe vjernika, itd. Ovo liči čovjeku koji otvara kišobran i na sav glas nudi drugima zaklon, ali ne prostire svoj kišobran dovoljno široko da zakloni što veći broj ljudi od kiše.
Koliko sam ja upoznat, IZ nikad nije odobrila određenu sumu novca za projekte na koje bi imami konkurisali sa projektima za mlade. Na drugoj strani, ne vjerujem da su se imami samoinicijativno prijavili s projektom u IZ za odobrenje novčanih sredstava za neki sličan projekat, a finansijske okolnosti imama nisu povoljne ukoliko ne mogu obezbijediti egzistenciju od svojih primanja. Dok se stariji imami seoskih džamija bave nužno poljoprivredom, a mlađi imami na nivou grada gledaju kako da upotpune svoje prihode, možemo se upitati koliko su imami zadovoljni svojim pozivom. Jer taj poziv trpi upravo zato što bavljenje nečim drugim mimo imamskog posla podrazumijeva i skretanje pažnje sa džamijskih aktivnosti na nešto drugo što čini da se ne posvećuje maksimalno vremena i pažnje prvobitnom pozivu. Tako se razvio paralelni džemat sa dobro razvijenom infrastrukturom koji nije propustio nijednu priliku da zbližava mlade ljude i u tome je u dobroj mjeri uspio. Priča da je to rezultat ‘saudijskog novca’ – a koja se može pravdati činjenicom da ljudi istih uvjerenja dolaze sa svih strana na jednu adresu, da dolaze CD-ovi, brošure i knjige besplatno, što govori o jednom sistemu umreženih ljudi sa jasnom strategijom za razvoj – ipak ne opravdava nerad IZ.
Na kraju, ne možemo konstatovati da se IZ gasi. Ona se – ukoliko se ne poduzmu hitne i drastične mjere – preobražava. Niti će imam imati kome biti imam, niti će glavni imam imati imame kojima će upravljati, a ni reis neće imati svoje glavne imame. Zato je smisleno upitati se: hoćemo li za deset-dvadeset godina imati drugaciju sliku islama i muslimana u našem gradu?
A imam neki osjećaj da ovakvo stanje nije samo u mom gradu…
(Stav čitaoca Portala UL-info)
15 Responses
Prvo: ne svidja mi se objavljivanje tekstova pod kojima autor nece ili ne smije da se potpise.
Drugo: ovo je isuvise lican stav, tako da je potpuno irelevantan.
Trece: autor kaze da IZ ‘formira, oblikuje, daje NAM identitet…’ kome to ‘nama’? Ulcinjanima? Svima? Sto s inovjercima, ateistima, agnosticima? Pa, napokon, i vjernicima islama. Oni (IZ) su samo jedna skupina ljudi, izabranih-postavljenih od nekij drugih ljudi, koji su – to je valjda znano – ovakvi i onakvi. Cine institucije iz raznoraznih razloga i pobuda – i casnih i necasnih. Nego, vjernici ne vjeruju u institucije, nego u Boga. Klanjaju mu se u dzamijama, mole u crkvama i to pravog vjernika sasvim zadovoljava. To je licni cin i on je nezavisan od bilo koje institucije.
Crnac, u potpunosti se slažem i podržavam napisano. Ja se potpisujem imenom i prezimenom i nemam problema da često iznesem stav koji se kosi sa mišljenjem mnogih i ubijeđen sam da je građanska hrabrost vrijednost na kojoj treba poraditi kod naših ljudi.
Admin u svom pisanju pokazuje, blago rečeno, nezainteresovanost za sve one koji baštine građanske vrijednosti i za državu u kojoj živi. I to je legitimno, ali bi bilo lijepo to saopštiti, da ne kvarimo idilu mi koji drugačije mislimo.
Ovo što je napisano je minimiziranje i potpuno nepoštovanje svih koji drugačije misle.
Morate biti malo odmjereniji u svojim ocjenama. Nije lijepo takve kvalifikacije pripisivati onima koji su cijeli zivot svojim cinjenjem povrdjivali vrijednosti gradjanskog drustva, religioznog sklada i multietnicke demokratije.
A onome sto je nas citalac napisao u ovom tekstu, isuvise malo znate. Zato bi bilo lijepo da nesto naucite, jer sa tim ljudima zivite. Upravo cete na taj nacin iskazati svoje postovanje prema drugima i drugacijima.
I samo da vas zamolim da DRZAVU ostavite. Okanite se tih mantri nego gledajte sto ste sami cinjenli i sto cinite da ona bude ugodno mjesto za sve!
MUstafa,
Očekivao sam neki protiv argument ili objašnjenje teksta, a ne gomilu floskula. Konstatacija koliko neko zna o bilo čemu je izrečena u revoltu, ali nije lijepa. Znamo obojica koliko znamo. Kvalifikacije su pripisane na osnovu pisanja, jer nismo ono što mislimo da jesmo, već ono što činimo. A pisanje je izazvalo takve komentare.
Pošto je očigledno da iza tekstova koje sam negativno komentarisao ti stojiš, a u znak poštovanja prema svemu lijepom što smo zajedno proživjeli, neću se više javljati, a ni posjećivati portal. Da sam znao, ne bih ni komentarisao ništa. Previše smo lijepog zajedno proživjeli u prošlosti.
Ostaćeš moj dragi drug iz djetinjstva.
Pozdrav!
Neno,
1. Tvoj izbor.
2. Ovaj tekst nijesam pisao, jer sve sto napisem to i potpisem. I to cinim cijelog zivota. Đe sam bio, ja se nijesam krio!
3. Mnogi nijesu kao ja, ali ih zelim ohrabriti da sto misle to i napisu. Zato je i ovaj portal otvorena kuca.
kao sto ni tebi, Neno, nije bilo onemoguceno da komenatarises i kritikujes nas. I nije nikakav problem, ali drzati nam lekcije, e, vec malo polako.
3. I ne mislim se nikome pravdati. Sve cinim u zivotu radim iz najbolje namjere. Djela ostaju.
Tako i ovaj portal svjedoci i svjedocice!
Pozdrav.
Stvarno nijesam htio dalje, ali ne mogu prećutati.
Pa, koga ti to braniš od mene Canki? I kako? Bez argumenata, sa konstatacijom da napadamo nekoga (Crnac i ja) ko se čitav život zalaže za … (da ne citiram).
O čemu da naučimo? Znaš lijepo da smo još kao đeca kod tebe zajedno čitali Kuran (izvinjavam se ako nisam dobro napisao), te da mi nije strana ta ideologija, kao ni ostale na našim prostorima. Ali, moj izbor je nevjerovanje u imaginarne stvari i smatram da se to treba bar jednako poštovati kao i stav bilo kog vjernika, koje ja bez izuzetka poštujem, jer znam da pravi vjernik ne može biti loš čovjek. Ma koje vjere bio. Koliko poštujem svoje sugrađane znaju moji prijatelji koji su svih nacija i vjera koje imamo u našem Ulcinju. Znaju me i školski drugovi s kojim sam bez izuzetka ostao u lijepim odnosima. Neno se nije promijenio Canki.
Što se djela tiče, slažem se s tobom. Ona ostaju. O nama govore. A vrijeme je majstorsko rešeto.
U redu je, razumijemo se valjda.
Ali, smatram da si lose krenuo. Evo, sto si prvi put olako napisao: Admin u svom pisanju pokazuje, blago rečeno, nezainteresovanost za sve one koji baštine građanske vrijednosti i za državu u kojoj živi. I to je legitimno, ali bi bilo lijepo to saopštiti, da ne kvarimo idilu mi koji drugačije mislimo.
Ovo što je napisano je minimiziranje i potpuno nepoštovanje svih koji drugačije misle.”
Mislim da to apsolutno nema smisla. Moras biti svjestan svojih rijeci i kvalifikacija. Ja punih 20 godina pisem i na stalnoj sam provjeri covjece. Veoma sam pazljiv i uvijek biram rijeci, to sam dobro naucio, a nijesam, Boga mi, ni blag.
Mislim da je tvoje prvo reagovanje bilo neprimjereno i zato sam te blago prekorio.
Nadam se da si shvatio!
I bolje ti je da ostanes na Portalu. Da li imas predstave sa koliko napora ovo radimo da bi ljude sto bolje informisali. A, eto, nesto i da nauce. kao ti o onom potonulom brodu 🙂
Pozdrav!
Piskaram i ja ponešto, mada ne o temama o kojima ti pišeš, već o onome što najbolje znam. Znam koliko je teško pisati, pogotovo kako treba i cijenim svačiji trud.
Što se izrečenih riječi tiče, uvijek sam iskren, ma koliko to za mene ne bilo dobro. A često nije.
Čovjek je izostavio sve koji ne pripadaju jednoj ideologiji, kao da ne postoje u gradu Ulcinju i to mora izazvati reakciju. Zar takav stav ne znači nepoštovanje različitih?
Takođe sam neki dan kritikovao neizvještavanje sa svjetskog prvenstva u vaterpolu na kome je Crna Gora osvojila srebrnu medalju. A obavještavamo se kad Nadal ili Federer osvoje turnir. Greška se desi, ali na tu kritiku nije bilo nikakvog komentara. Zaključak se nameće sam.
O brodu sam naučio i ja i drugi, ali je opet moj komentar tome doprinio, zar ne?I iz grešaka se da naučiti. Ljudski je griješiti, a još ljudskije priznati istu. Meni to nije problem.
Kao što ste ti i pisac teksta o staklastoj jegulji mogli naučiti iz mog komentara stvarne činjenice. Mnogo puta sam se suzdržao od komentara, iako često uvidim neke pogrešne informacije koje budu iznesene. Vratiću se početku. Teško je dobro pisati. Zato manje oslanjanja na internet, a više stvarnih činjenica potkrijepljenih argumentima.
Pas jos uvijek laje, a karavan ipak ide dalje .
Hardi, nisi mi jasan. Na što ili na koga se odnosi tvoj komentar?
‘crnac’- potpisujem i prvo i drugo i trece, pozdrav
Mustafa, umjesto sto pokusavas da izigravas zastitnika islama u Ulcinju, bolje bi bilo da se potrudis da se skinu oni razglasi (zvucnici, megafoni) sa ulcinjskih minareta od kojih se nema mira ni dan ni noc, djetinjstvo u Ulcinju pamtim upravo po pozivu na molitvu, ali bez ikakve pomoci tehnike, ovo danas, sacuvaj me boze.Ako ces objavi ako ces brisi, tvoj portal, tvoji zakoni, tvoja volja, inace tema o kojoj se moze i nadugacko i na siroko.
Zalim ako sam svojim reagovanjem pokrenuo raspravu koja je, dijelom, otisla u krivom smjeru.
Ja sam, jednostavno, zelio da kazem da autor teksta pretjeruje kada IZ predstavlja kako je predstavlja i daje joj
znacaj koji ona realno nema, niti je imala. Pritom mislim da sam bio jasan da razdvajam vjeru i vjernike od onoga sto se zove njena administracija.
No, danas se stvorila atmosfera u kojoj je najgori jeres progovoriti bilo sto sto se kosi sa ‘ispravnim’, a sto je ‘ispravno’ propisuje, naravno, – administracija.:) Da budem musliman (ili pripadnik bilo koje vjere) ne treba mi niciji sertifikat, dovoljno je samo sopstveno uvjerenje. Niti ima sprave kojom ce se necije vjerovanje izmjeriti, ali ima tendencija da se to cini. Da to cini upravo ta administracija. (valjda ima ovlastenja ‘odozgo’)
Ja, pripadnik islamske vjeroispovjesti, bez sopstvenih ‘zasluga’, vec rodjenjem, od majke i oca, sam i svjesno biram koliko cu ‘konzumirati’ vjerske obrede, ne dozvoljavajuci nikome da mi, njemu znanim reperima, ‘mjeri’ kvalitet i kvantit moga vjerovanja. To je, iskljucivo, moja licna stvar i ja cu pred Svevisnjeg licno i sam ‘izaci na istinu’. Nece me tamo odvesti i preko reda uvesti nikakva institucija. Administacija neka prebrojava koliko IZ posjeduje maslina, polja, lokala za izdavanje, grobnih mjesta…
A sa nama nesvojstvenim, novokomponovanim vjernicima, kako od milja nazivamo bradate s skracenim pantalonama, neka se, ako zeli i ima hrabrosti, ‘obracunava’ sam dzemat. Neka ne dozvoli da ih oni iz dzamija istjeraju, istjerujuci tako iz Ulcinja njemu svojstven tkz. tihi, smjerni, porodicni islam.
pozdrav svima!
moje je misljenje da je autor napisao tekst iz svoje perspektive i naravno o svom problemu. ne razumijem zasto se bune oni koji su pripadnici drugih vjera. jasno se istice da je u pitanju ne/rad IZ. neka i oni pisu o svojim problemima, dovoljno da je portal otvoren za sve.
i mislim da je autor u dobroj mjeri pogodio cilj. svi ovi komentari su pokazali sta drugi misle o IZ i koliko IZ ima autoriteta u narodu.
iako komentari malog broja ljudi ne odrazavaju stav vecine, IZ treba dobro prostudirat ovaj clanak a ponajvise komentare..
‘crnac’ svaka cast a posebno za “…tihi, smjerni, porodicni islam” lijepo recheno