Dvadesetdvogodišnji Ulcinjanin Elvis Adžemović već tri godine uspješno nastupa na njemačkim rukometnim pozornicama čime je zavrijedio poziv njemačkog trećeligaša Nibula, kluba sa 125. tradicijom sa kojim će pokuašati da se izbori za plasman u viši rang takmičenja.
Adžemović, koji igra na poziciji lijevog beka, prije tri godine napustio je Crnu Goru i Ulcinj u podrazi za boljim uslovima života i rada, ni slutio nije da će mu rukomet donijeti mogućnost da se oproba i na njemačkoj rukometnoj sceni, a sada je potpisao za već treći klub u toj zemlji. Pomenuti mladi sportista svoju karijeru započeo je još prije deset godina u Rukometnom klubu Ulcinj, kada je tadašnji najjužniji crnogorski rukometni kolektiv pod „dirigentskom palicom“ trenera Rajka Popovića iz Druge lige samouvjereno izborio za prvoligaški status. Junak naše priče, godinama je vrijedno i marljivo radio, a svoj talenat u nižim kategorijama doveo ga je do prvog tima RK Ulcinj, pod vođstvom Dušana Hajdukovića. Svih godina provedenih u tom klubu trudio se da ispoštuje zahtjeve svojih trenera, a nakon loše situacije u kojoj se pomenut sportski kolektiv našao, a kasnije se i ugasio, Elvis odlučuje da, sportskim žargonom, svoje mjesto nađe u „pečalbi“, gdje je Njemačka bila idelana prilika. Sada nakon tri godine gdje je nastupao u Landesligi (Njemačka treća liga), za HSG NORD-NF I HSG NORD-NF-2, uslijedio je poziv TSV RW Nibula, čije je rukovodstvo prepoznalo njegov potencijal i angažovalo ga kao najnovije pojačanje.
–U klubu su me jako dobro prihvatili, a naročito jer je bila deficitarna pozicija lijevog beka, što mi je išlo na ruku. Nakon razgovora sa čelnicima kluba ambicije su nam se poklopile, jer klub ima velike izglede da se plasira u Cvajtu (druga liga) što mi je bio dodatni motiv da im se pridružim. Takođe naglasio bih da se radi o dobro organizovanom klubu koji vodi trener Stefen Buš iz najpoznatije njemačke škole rukometa (Flenzburg), a posebno mi je važno sto pored konstantnog praćenja moj trener vjeruje u mene i moj rukometni potencijal, priča Adžemović.
On je već na debiju postigao četiri pogotka, a razlog tome treba tražiti u dobroj hemiji između igrača, jer bez obzira što je jedini stranac u timu, prihvaćen je kao da je domaći igrač. Ne krije da svoju budućnost vidi u njemačkom rukometu, ali bi u slučaju da se njegove i ambicije kluba poklope vratio u crnogorski rukomet, naročito što mu je san da zaigra za reprezentaciju Crne Gore.
–Vežu me lijepe uspomene za crnogorsku ligu, za moj Ulcinj, u koji se vraćam kad god mi obaveze dozvole, ali sam svoju šansu za lično napredovanje vidio u inostranstvu. Kada je nacionalni tim u pitanju, svjestan sam da je konkurncija velika i da treba još mnogo da postigem, da bih uopšte zavrijedio poziv selektora Reprezencije Crne Gore Zorana Roganovića. Naravno, svaki igrač sanja dres svoje reprezentacije, tako da ću se rado odazvati ukoliko stigne poziv, iskreno će mladi Ulcinjanin.
Skromni mladić čiji su otac i stric takođe igrali rukomet u Ulcinju, ne krije da su ga oni inspirisali da počne da trenira rukomet, a svog idola vidi u norveškom reprezentativcu Sanderu Sagosenu, koji nastupa za aktuelnog prvaka Evrope, njemački “Kil“.
–Rukomet su sa uspjehom igrali moj otac, stric i braća, što je mene takođe zainteresovalo da se oprobam u pravom muškom sportu. Meni je RK Ulcinj još uvijek u srcu, kao i grad u kome sam odrastao, a još od malih nogu sam maštao da zaigram u najkvalitetnijoj ligi na svijetu –BUNDESLIGI!
Sve što sam do odlaska u Njemačku naučio dugujem trenerima: Rajku Popoviću, Mustafi-Mućku Kolariju, Dušanu Hajdukoviću, Damiru Šabanoviću, Rizu Hasanagiću, ali mi je najveća podrška i ona snaga da nastavim dalje stigla od mog oca, Dživata Adžemovića– ponosno ističe ovaj rukometaš koji poručuje mladima da slijede svoje snove. „Ako u njih vjerujete, onda ćete ih i ostvariti“, zaključuje Elvis.
